Kada očekujete bebu, vrlo brzo dobijete dojam da vam treba pola dječjeg dućana. Ležaljka, podloga, baby gym, hodalica, hranilica… I gotovo sve danas nekako „potiče razvoj“. Pa ću kao neurorazvojna fizioterapeutkinja pokušati malo skratiti taj popis za shopping jer za uredan motorički razvoj zdravoj bebi zapravo treba puno manje nego što mislimo. I ne, ne morate se odreći ležaljke ni njihaljke. Roditeljstvo je dovoljno zahtjevno i sasvim je u redu koristiti ono što vam olakšava svakodnevicu. Važno je samo znati čemu pojedino pomagalo služi, kada ga koristiti i što od njega možemo očekivati.
Mala napomena: govorimo o komercijalnoj opremi za zdrave bebe, ne o medicinskim i terapijskim pomagalima koja se preporučuju individualno.
Podloga za igru – tatami, harmonika, puzzle podloga…
Ako me pitate što bih prvo kupila za motorički razvoj – dobru podlogu. Što je dobra podloga? Ima ih milijun na tržištu. Tatami, harmonika, puzzle podloge… Odaberite ono što vama odgovara, da stane u vaš prostor i neka bude jednostavna za održavanje. Ja bih birala jednobojnu i vizualno čistu. Zašto? Zato što želim da beba na podlozi primijeti igračku, a ne da joj je sama podloga najveći podražaj. Ako želite nešto dodatno, postoje manje senzorne podloge s različitim kontrastima, strukturama i materijalima.
Zašto podloga? Zato što je pod mjesto na kojem beba ima najviše prilike istraživati– okretati se, prenositi težinu, pokušavati doći do igračke, pogriješiti i pokušati ponovno… Upravo se tako i razvija i najbolje pomagalo je često ono koje bebi najmanje pomaže.
Baby gym
Baby gym – može, a može i samo jednostavan luk na koji ćete objesiti igračke .
Ne treba imati 16 igračaka niti izgledati kao svemirski brod. Nekoliko igračaka sasvim je dovoljno za poticanje razvoja vida, posezanja i hvatanja. I da, slobodno ubacite kontraste. U prvim mjesecima bebin se vid još razvija i izražene kontraste lakše uočava. Znam da pastelno možda ljepše izgleda u dnevnom boravku, ali beba stvarno ne mora pratiti estetiku interijera.
Ležaljka ili njihaljka
Potiču li razvoj? Ne. Mogu li vam omogućiti da se otuširate ili pojedete ručak? Da! I to je sasvim legitiman razlog da ih imate. Ne volim roditeljima određivati koliko minuta dijete smije provesti u ležaljci niti im davati još jedno pravilo. Bitno mi je da uz to ima dovoljno vremena i za slobodno kretanje na podu. Dogodit će se dan kada ćete putovati ili će beba jednostavno provesti više vremena u autosjedalici ili ležaljci.
Nosiljka ili marama
Ergonomska nosiljka ili pravilno vezana marama potpuno su u redu ako su primjerene dobi i pravilno namještene. Nosiljka neće potaknuti motorički razvoj, ali nije ni njegov neprijatelj. Nosiljka služi nošenju i bliskosti, a pod slobodnom kretanju i istraživanju. U danu sasvim ima vremena za oboje, a nekad i neće biti. I to je u redu. Beba je u nosiljci blizu roditelja i promatra okolinu iz drugačije perspektive, a budimo realni – roditelj dobije dvije slobodne ruke. Nekad neprocjenjivo.
Hranilica
Hranilica služi hranjenju, a ne učenju sjedenja. Danas postoje 3-u-1 hranilice koje se od početka mogu koristiti kao ležaljka, a kasnije kao hranilica i sjedalica. Možda jesu skuplje, ali koristite ih puno dulje. Nekad će vam dobro doći da je beba sigurno smještena pored vas dok kuhate ručak – umjesto da ležaljku ili njihaljku stavljate na neku povišenu površinu. Dakle, hranilica – da. Ali za hranjenje i kada je dijete za nju spremno. Kratak boravak u hranilici tijekom obroka nije isto što i posjesti je na pod i ograditi jastucima. Za hranjenje želimo stabilan, uspravan položaj i oslonac za stopala. Autosjedalica, ležaljka i nosiljka nisu mjesta za hranjenje krutom hranom iz sigurnosnih razloga.
Ogradica ili „vrtić“
Može biti jako praktična kad beba postane pokretna, a vi shvatite da je cijeli stan poprilično opasan. U dovoljno velikoj ogradici dijete se i dalje može okretati, puzati, mijenjati položaje i igrati. Kada možete, ponudite mu i više prostora za istraživanje. Ako vam ogradica treba da možete mirno nešto obaviti dok je beba na sigurnom – u redu je.
Jastuci i valjci za boravak na trbuhu
Većini zdrave djece nije potreban poseban jastuk, valjak ili bilo kakvo pomagalo da bi naučila boraviti na trbuhu. Čvrsta i ravna podloga sasvim je dovoljna. Ako bebi položaj na trbuhu u početku nije najdraža aktivnost na svijetu, manja potpora ispod prsnog koša ili boravak na kosini ponekad ga može olakšati. I u terapiji koristimo različite potpore, ali ciljano – kada znamo zašto ih koristimo i što njima želimo postići. Mogu biti koristan alat, ali nisu preduvjet za kvalitetan tummy time niti ih svaka beba mora imati.
Pomagala za sjedenje
Sjedenje nije položaj koji trebamo naučiti tako da bebu posjednemo, okružimo jastucima i čekamo da razvije obrambene reakcije . Prije samostalnog sjedenja dijete kroz vlastito kretanje razvija ono što mu je za sjedenje potrebno – kontrolu glave i trupa, rotacije, prijenos težine i ravnotežu. Ako ga stavimo u sjedalicu ili neko drugo pomagalo koje ga drži u položaju koji samo još ne može zauzeti ili kontrolirati, pomagalo odrađuje dio posla umjesto njega. Zato razne „sit me up“ sjedalice, jastuci za sjedenje i slična pomagala nisu potrebni da bi dijete naučilo sjediti.
Skakalice i „activity centri“
Ja ih ne preporučujem. Dijete stavljamo u unaprijed određeni položaj i ograničavamo mu mogućnost da istražuje različite načine kretanja. Posebno kod skakalica dobiva mogućnost stalnog odgurivanja i poskakivanja te ponavlja jedan vrlo specifičan obrazac pokreta. Za motorički razvoj nisu potrebni, a ako dijete u njima provodi puno vremena, oduzimaju mu iskustva važna za razvoj – slobodno kretanje, prijenos težine, promjene položaja i istraživanje prostora. Da razjasnimo: govorim o centrima za aktivnosti u kojima beba sjedi. To nije isto što i stol za aktivnosti uz koji se dijete, kada je spremno, samo podiže i stoji.
Sjedeća hodalica
Sjedeće hodalice ne preporučujem. Ne pomažu djetetu da nauči hodati niti su mu potrebne da bi prohodalo. Mogu ometati prirodan razvoj motoričkih vještina, a dijete se u njima može vrlo brzo kretati i dohvatiti stvari koje mu inače ne bi bile dostupne. Kad uzmem u obzir da za razvoj hodanja nemaju stvarnu korist, a nose sigurnosne rizike – ovo je pomagalo koje bih jednostavno preskočila, ali i zabranila.
Guralica
Ni guralicu ne bih preporučila kao pomagalo za učenje hodanja. Dijete će prije samostalnog hoda samo tražiti oslonce – podizati se uz namještaj, kretati bočno, prelaziti s jednog oslonca na drugi, spuštati se i ponovno ustajati. Tako razvija ravnotežu, prijenos težine i kontrolu tijela potrebnu za hod. Guralica taj proces neće ubrzati. Ako je uvedemo prerano, može djetetu dati pokretni oslonac u trenutku kada još nema dovoljno vlastite stabilnosti i kontrole. Kada dijete već samostalno stoji i ima dobru kontrolu u uspravnom položaju, stabilna guralica može biti još jedna zabavna igračka. Ali kao pomagalo koje će dijete „naučiti hodati“ – nije potrebna.
Motoričke igračke, prepreke i penjalice
E, ovo mi je već draže. Ne zato što će dijete zbog njih prije propuzati ili prohodati. Možete potpuno uredno preživjeti bez pjenastih prepreka, motoričkih setova i penjalica. Ako želite obogatiti okolinu za kretanje i istraživanje, ovakva oprema mi ima više smisla. Ne postavlja dijete u određeni položaj, nego mu daje priliku da samo smisli što će s njom – prijeći prepreku, popeti se, spustiti, provući ili pronaći svoj način. Takva oprema ne radi pokret umjesto djeteta. Samo mu daje novi problem koji ono pokušava riješiti svojim tijelom. Trebate li je? Ne.
View this post on Instagram
Pa što bebi zapravo treba?
Pod. Prostor. Vrijeme. Nekoliko zanimljivih igračaka. Kontakt s roditeljima. I prilika da pokušava, griješi, ponavlja i sama otkriva što njezino tijelo može. I, po mogućnosti, roditelj koji nije potpuno iscrpljen. Zato koristite ono što vam olakšava svakodnevicu. Ako možete bez toga – super. Ako vam ležaljka spasi ručak – isto super. Samo nemojmo očekivati da će pomagala odraditi razvoj umjesto bebe. Puno je važnije dati joj prostor da istražuje, a sebi malo više vremena da u tome uživamo.
Fotografije: pexels.com
