Kad krenu prve priče o dohrani, roditelji najčešće čuju jednu rečenicu: “Sa 6 mjeseci može krenuti hrana.” I to je okvirno točno. Ali u praksi nije svaka beba sa 6 mjeseci jednako spremna.
Neke već imaju dobru kontrolu tijela, stabilan trup i mogu se organizirati za hranjenje. Kod drugih se vidi da se još bore same sa sobom u sjedenju, pa hranjenje postane dodatni napor. Zato kod početka dohrane ne gledamo samo dob bebe. Gledamo kako se njeno tijelo nosi s gravitacijom. Jer hranjenje je puno više od “otvaranja usta”.
Beba tijekom hranjenja mora:
• održavati položaj tijela
• kontrolirati glavu
• koordinirati disanje i gutanje
• koristiti ruke
• reagirati na novu teksturu hrane
• organizirati trup dok istovremeno obrađuje potpuno novo iskustvo
I upravo zato motorika igra veliku ulogu u početku dohrane.
Mora li beba prvo sama sjesti?
Ovo je jedno od najčešćih pitanja koje roditelji postavljaju. I iskreno, nije sve crno-bijelo. Postoji razlika između toga da:
• beba može održavati sjedeći položaj
i
• beba sama dođe u sjedeći položaj
To nije ista razvojna faza. Za početak dohrane najvažnije je da beba ima dovoljno kontrole tijela da može sigurno i stabilno sjediti uz minimalnu pomoć.
Ako vidimo da:
• tone u jednu stranu
• “visi” u hranilici
• klizi prema dolje
• zabacuje glavu
• sav posao odrađuje naslon ili remenje
…onda tijelo još nema dovoljno aktivne stabilnosti.
I tada mozak većinu energije troši na održavanje položaja, umjesto na samo hranjenje.
Što zapravo pokazuje da je beba spremna?
Kod procjene spremnosti ne gledam samo sjedi li. Puno mi je važnije kako sjedi, koliko je stabilna, može li zadržati sredinu, što rade ruke, može li slobodno posezati, kako organizira trup te kako diše dok je u sjedenju. Jer kvalitetna posturalna kontrola direktno utječe na hranjenje. Ako baza nije stabilna, teško je očekivati dobru kontrolu usta, jezika i gutanja. To se često vidi kod beba koje u hranilici izgledaju “mekano”, raspadnuto ili traže stalno dodatno pridržavanje.
View this post on Instagram
Zašto je položaj u hranilici toliko bitan?
Hranilica sama po sebi ne znači da je beba spremna za hranjenje. Položaj tijela jako utječe na kvalitetu cijelog iskustva.
Idealno je da zdjelica ima stabilnost, stopala imaju oslonac, trup nije zavaljen, glava ostane u sredini te da ruke mogu slobodno istraživati.
Kad stopala vise u zraku, tijelo često traži stabilnost na drugim mjestima – kroz ukočenost, zabacivanje ili “vješanje” po naslonu. A onda hranjenje postaje puno teže nego što treba biti.
Što ako beba još nije spremna?
Onda nema potrebe za žurbom. Par tjedana razlike neće napraviti problem.
Nekad je tijelu samo potrebno još malo iskustva:
• igre na podu
• okreta
• rotacija
• prijenosa težine
• oslonaca na ruke
• aktivacije trupa
View this post on Instagram
Jer dohrana zapravo ne počinje prvom žličicom. Počinje puno ranije – kroz razvoj pokreta i organizaciju tijela.I zato roditeljima često kažem: nije cilj samo “početi s hranom”.
Cilj je da beba ima dovoljno dobru bazu da hranjenje može biti sigurno, ugodno i razvojno kvalitetno iskustvo.
Fotografije: pexels.com
