Autor: Anita Bubalo Jambrović

Danas će svaka žena objaviti fotografiju, post, story i čestitati Dan žena. A što sutra? Ne mogu se oteti dojmu i ne podijeliti svoje mišljenje i razmišljanje. Danas je Dan žena, dan kada su se žene izborile za svoja prava, bolju poziciju u društvu i to učinile UJEDINJENE i ZAJEDNO. Zajedno su tražile pravo glasa, bolju plaću, radno vrijeme. Izborile se za to da mi danas možemo reći svoje mišljenje. A danas? Pročitala sam danas na jednom Instagram profilu ŽENA je ŽENI…i ispod u opisu objave stoji NAJBOLJI PRIJATELJ. Je li to doista tako? Je li žena ženi doista najbolji prijatelj? Ili je žena ženi vuk? U moru događanja oko nas da se zaključiti da će žena ženi prije podmetnuti nogu nego što će to učiniti muškarac. Bilo u poslovnom…

Nedavno je kolega fotograf objavio fotografiju djece u slavonskim svatovima. Na fotografiji sva djeca imaju pametne telefone i tablete i druže se. Toga trena sam se zapitala gdje je nestala IGRA, ali ona prava „lice u lice“ igra. Sjedila sam, pila kavu i razmišljala o tome kako smo mi zapravo imali divno, razigrano i ispunjeno djetinjstvo. Nekako je sve bilo drugačije. Odrasla sam na selu, malom slavonskom selu, gdje i danas pastir tjera ovce sa Utvaja cestom kući. U ulici je bilo dosta djece, ali moja sestra Tanja i ja smo dane provodile s našim susjedima, Rudijem i Dadom (Rudolf i Dalibor). Jedva smo čekali doći kući iz škole i napisati zadaću kako bismo mogli van. Bili smo blatnjavi od uha do uha, preskakali kanale, krali jabuke od čika Pere….