Kad sam ostala trudna, mislila sam da znam u što ulazim. Imala sam plan. Imala sam poslovni plan, roditeljski plan, plan kako će sve funkcionirati. Jer sam svoj šef, zar ne? Jer ako to mogu druge mame – mogu i ja. Ali nitko ti zapravo ne kaže koliko ćeš puta gutati suze dok ti beba spava, koliko ćeš puta preispitivati sve – od svojih odluka do vlastite vrijednosti. Ovo je moj pokušaj da stavim sve na papir. Možda da si olakšam. Možda da znaš da nisi sama. 14:30. Gledam šalicu hladne kave koju pokušavam popiti još od 7:40. Šalicu na kojoj piše “Best mom ever” i ne znam bih li se smijala ili plakala. Sjedim na podu pored tada tromjesečne bebe koja se bezbrižno igra u baby gymu dok mi…
mama je uvijek dobro
…jer svi pitaju kako je beba, nitko ne pita kako je mama “Što, pa trebaš se samo brinuti za dijete. To ti je jedini posao. Lako je tebi, pogledaj mene…” I onda krene ono poznato ja, ja i samo ja koja ljubim sliku svoju i hvale me samo usta moja. Tako nekako je krenuo put u moje majčinstvo i zaprepaštena sam kad vidim količinu nerazumijevanja koje dolazi od žena koje su također majke. Majčinstvo nije za svakoga isto i ne dolazi s uputama. Iako, moram priznati, za sebe mislim da sam se i više nego dobro snašla u ulozi novopečene majke. Ušla sam u nju spremna na sve što me čeka i bez straha. Onako, momački i junački. Ali… Kod mene ništa više ne ide prema planu. Kakav će mi…
