Bliži nam se kraj ljeta, jesen je već skoro stigla, a s njom i početak nove školske godine. Nadam se da su svi, u ovim čudnim i neobičnim vremenima, dobili pravovremene obavijesti i upute kako u ponedjeljak krenuti u školu. Pretpostavljam da su prvašići friško ošišani, nove tenke su ulaštene, a torbe (veće od njih samih) spremno čekaju taj veliki dan. Svima želim što bezbolniji početak, a posebno se želim obratiti nekome kome ponedjeljak donosi još i više uzbuđenja i izazova – a to su roditelji djece s teškoćama u razvoju. Dan zbog kojeg ste strepili sedam, a možda i osam godina, iščekivali ga, bili zabrinuti, a istovremeno se veselili zbog uspjeha svog djeteta, sada je tu. Bez obzira koji oblik školovanja će vaše dijete uskoro pohađati, osjećaji su isti…
moje iskustvo trudnoće nakon amniocenteze
Bok, ja sam Mateja! Veliki romantičar i sanjar. Volim maštati, a sve velike stvari u životu već sam deset puta prevrtjela i unaprijed preživjela u svojim mislima. Oduvijek sam znala da u nekom trenutku svog života želim djecu i zamišljala sam trudnoću kao prekrasno iskustvo i najljepših devet mjeseci u životu žene, posebice ako govorimo o prvoj trudnoći. Gledala sam na to kao vrijeme koje žena ima samo za sebe, da se opusti i pripremi za dolazak najčarobnijeg bića u njezinom životu. Kad smo saznali da sam trudna samo smo se gledali i smijali bez riječi, a tu večer sam zaspala spokojna i sretna. Bili smo spremni za novi korak u našim životima i, iako je bila tek bljedunjava crtica na jeftinom testu, ta beba je već bila najvoljenija na…