Bliži nam se kraj ljeta, jesen je već skoro stigla, a s njom i početak nove školske godine. Nadam se da su svi, u ovim čudnim i neobičnim vremenima, dobili pravovremene obavijesti i upute kako u ponedjeljak krenuti u školu. Pretpostavljam da su prvašići friško ošišani, nove tenke su ulaštene, a torbe (veće od njih samih) spremno čekaju taj veliki dan.
Svima želim što bezbolniji početak, a posebno se želim obratiti nekome kome ponedjeljak donosi još i više uzbuđenja i izazova – a to su roditelji djece s teškoćama u razvoju. Dan zbog kojeg ste strepili sedam, a možda i osam godina, iščekivali ga, bili zabrinuti, a istovremeno se veselili zbog uspjeha svog djeteta, sada je tu. Bez obzira koji oblik školovanja će vaše dijete uskoro pohađati, osjećaji su isti i, vjerujem, zbunjujući – stoga vas želim ohrabriti i uputiti vam nekoliko savjeta:
Imajte povjerenja u svog učitelja
Djeca s teškoćama u razvoju imaju nešto drugačiji kurikulum i plan školovanja, bilo da se radilo o redovnom programu uz individualizirane postupke, programu uz prilagodbu sadržaja, posebnom programu ili posebnom programu za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života i rada. Bitno je naglasiti da je prije polaska u školu napravljena sveobuhvatna procjena vašeg djeteta i prema tome mu je stručno povjerenstvo odredilo program školovanja, no procjena i promatranje vašeg djeteta time ne prestaju. Kako bi se postavili specifični ciljevi u obrazovanju učitelj ili edukacijski rehabilitator i dalje će svakodnevno procjenjivati vaše dijete tako da odluka o školovanju nije konačna – nekoj djeci potrebno je samo određeno vrijeme privikavanja na školsko okruženje i napredak u socijalizaciji pa naknadno prelaze iz odgojno-obrazovnih skupina u razred.
Nažalost, često je prisutno mišljenje da se rehabilitatori samo igraju s djecom ili nešto crtaju i da je to zapravo jedan vrlo lak posao. Ono što vam mogu potvrditi iz svog iskustva, ali i iz iskustva svojih kolega, jest da su rehabilitatori ljudi koji žive svoj posao, predaju mu se te ga često nose na kave poslije posla i kući. Ne zbog toga da tračaju što se kome dogodilo, već da u nedogled razglabaju o svojim učenicima, dijele iskustva i pokušavaju pronaći nova rješenja jer je svaki učenik specifičan. Uz to, konstantno se educiraju i pohađaju edukacije koje stoje i po nekoliko tisuća kuna, a nerijetko ih plaćaju iz vlastitog džepa. Zato – vjerujte da je vaše dijete u pravim rukama, pitajte sve što vas zanima i nemojte dozvoliti da između vas i učitelja bude neodgovorenih pitanja i sumnji. Sigurna sam da ćete naići na razumijevanje i steći suradnika u poticanju razvoja svog djeteta.
Imajte povjerenja u svoje dijete
Roditelji strepe od početka školovanja svoga djeteta jer je mnogima to prvi puta da su toliko dugo odvojeni od svojeg djeteta, posebice ako se radi o djeci s većim teškoćama u razvoju. Mnogo je sumnji, strepnji, iščekivanja i očekivanja, no ono što nam se pokazalo u praksi je da djeca zapravo lakše podnesu odvajanje nego roditelji. Naravno da im je potrebno neko vrijeme prilagodbe, no vrlo brzo kreću s usvajanjem planiranih ciljeva. Ukoliko dijete kreće u redovnu školu, razumijem strah od uklapanja među vršnjake tipičnog razvoja, no vjerujte da će se dijete ubrzo snaći i, uz pravilnu podršku, početi sklapati prijateljstva.
Imajte povjerenja u sebe
Pred vama su svakako novi izazovi i sati koje ćete utrošiti na pisanje domaćih uradaka i pomoć djetetu da usvoji školsko gradivo te se zbog toga može javiti strah, no sjetite se svega što ste do sada prošli. Sjetite se kada su vam govorili da vaše dijete možda neće progovoriti ni prohodati, čak ni preživjeti, a sada ste tu i toliko toga ste postigli. Vi i vaše dijete sve možete i samo nebo vam je granica. Mnogi roditelji, posebno roditelji njegovatelji, koji su 24 sata dnevno bili uz svoje dijete, mogu se osjećati izgubljeno i preplašeno zbog toga kako će provoditi vrijeme dok je njihovo dijete u školi, no ovo je savršena prilika da radite na sebi. Do sada ste bili dostupni svome djetetu uvijek i sad, no nema ništa loše da učinite nešto za sebe i odmorite tih par sati. Samo sretni roditelji mogu imati sretnu djecu.
Nadam se da će vam ovaj tekst pomoći da se ohrabrite, da strah i trema od tog velikog dana prijeđu u uzbuđenje i pozitivno iščekivanje. Pred vama je veliki događaj i pozitivan stav vam uvelike može olakšati. Iskoristite vikend pred vama za puno igre i ljubavi jer u kući zadnji put imate neškolarca. Svima vam želim sretan prvi dan škole i uspjeh u novim životnim izazovima!
