Uskoro si trebala napuniti godinu dana. Trebao je biti pravi party za tvoj prvi rođendan, a ti si trebala nositi prekrasnu rozu haljinicu, a ispod nje imati debele bijele štramplice. Tvoj braco pomogao bi ti puhnuti svjećicu na rođendanskoj torti, dok bi zajedno sjedili u mome i tatinom krilu. Djevojčice naša, toliko si bila željela, toliko smo ti se radovali. Umjesto toga, pišem ti ove riječi na papiru, dok mi suze klize niz lice. Nije nam bilo tako suđeno. To nije bila naša priča. Prihvatila sam to, barem mislim da jesam. Bogu si trebala više nego nama. On treba anđele, svoje pomoćnike, ne može ni on sve sam… On najbolje zna zašto je to tako. Na neke okolnosti u životu ne možemo utjecati, da imamo bilo kakav utjecaj, ova bi…
