ljetne avanture novopečene bebe i njene mame

Početkom ljeta relocirali smo se s kopna na otok. Namjerno kažem relocirali, a ne otišli na godišnji odmor jer sam u bespućima interneta pročitala super rečenicu: godišnji odmor s djetetom ne postoji, postoji samo promjena mjesta boravka. Skroz ima smisla, nalazila se ja u Babinoj Gredi ili na Maldivima, potrebe mog djeteta i neophodnost da se za njih pobrinem neće se bitno promijeniti. No ljeto nisam provela na Maldivima, već na Lošinju (vjerujem jednako lijepo, plus manje pijeska u guzici) u kući mojih roditelja koji su u mirovini, tako da sam mogla uživati u blagodatima nona i nono servisa. U moj puni pansion, osim spavanja i skuhanog ručka bile su uključene i sljedeće ponude: kava/pivo s prijateljicama, čitanje knjige i odlazak na more. Beba opcionalna. Imala sam vremena za sebe,…

kako sam otkrila da bolujem od birokratske anksioznosti

Jedna od pozitivnih stvari mog zanimanja (liječnica) jest što sam sposobna (i certificirana) sama si postaviti dijagnozu. Tako sam si nakon dugo godina negiranja, prekjučer dijagnosticirala birokratsku anksioznost. Dug je popis situacija koje su me dovele do navedene dijagnoze. Počevši od banalnih, svima znanih kao što je odbijanje izrade nove osobne iskaznice iako je stara prije dvije godine istekla, vožnja u stranoj zemlji s nevažećom vozačkom dozvolom, do ponešto egzotičnih kao primjerice deportacija iz Tajlanda 2017. jer, ups, nisam provjerila treba li mi viza za ulazak u zemlju. Trenutak u kojem se nakon 12-satnog leta svađam s tajlandskim policajcem usred aerodroma u Bangkoku, zauvijek će mi ostati u sjećanju. Kao i minijaturni ured za deportaciju prepun žohara u kojem potpisujem dokument u kojem ne razumijem nijednu riječ, prisjećajući se istovremeno…