Kraj jedne godine je početak nove. Iza tebe je više od tristo dana u kojima si pomogla nekome da se obuče, čistila nečije guze, brisala suze, špricala sprej protiv komaraca koji je koštao barem 200 kuna, naručivala domaće namirnice i dogovarala primopredaju aktivnije nego što to čine policajci kad pregovaraju s otmičarima. 300 puta si rekla „volim te“. Možda manje ili više, ovisno koliko si puta pomislila „ne mogu više, bolje mi je umrijeti ovdje i sada“. Što je više prva misao tijekom dana prolazila kroz glavu, to si više puta drugo jutro ponavljala koliko je tvoja majčinska ljubav snažna. Ili još noću. Barem 300 puta si zaboravila sebi napraviti ili ponijeti jelo, ali si nahranila i opremila sve ostale. Zapamtila si minimalno dvadeset rođendana i sigurno kupila duplo više…
