O SUPERMAMAMA I GDJE IH PRONAĆI

Otkada je svijeta i vijeka, žene su uvijek imale tendenciju uspoređivanja s drugim ženama. Ova je ljepša, ova pametnija, ova bolje kuha (ako već ne kuha, peče bolje kolače), ova je mršavija, ova je putenija (a muškarci vole putene), ova je proputovala pola svijeta, ova je sretno udana, ova pak sretno rastavljena, ova ima pun ormar odjeće, ova ima karijeru…i tako u nedogled. U svoje trideset i dvije, pomirila sam se s tom ženskom crtom te je prihvatila kao svojevrsnu stečevinu, ali ipak, uz vjeru i nadu da ću u životu imati toliko sreće i po putu susresti samo one primjerke xx kromosoma s minimalnom tendencijom vrednovanja sebe kroz prizmu one druge.

 Ono čemu se nikada nisam nadala jest momentumu ženskog „ulaska“, u jedinu sferu koju sam smatrala evolucijski zaštićenom, a to je sfera majke i majčinstva. Nažalost, iako imamo privilegiju uživati u mnogim slobodama, čini mi se da nikada više nismo lišene onih temeljnih prava, kao majke i kao žene. I to onako tiho, bolno, nisko, ispod pojasa. I to od strane drugih žena i drugih majki.

Nazovimo stvari pravim imenom. Majčinstvo je postalo ono što nikada, ali nikada ne bi smjelo postati. Postalo je natjecanje. Bilo da je riječ o trudnoći, porodu, odgoju, hranjenju, odjevanju.  Ja sam cijelu trudnoću nastavila s treningom kao i prije. Da, ja sam u petama skakutala do samog poroda. Ma kakve strije, to ti ne postoji. Ja sam rodila bez epiduralne, nikakav problem. Odmah čim sam rodila, trbuh je nestao, ne brini se, bude i tebi. Moj mali spava cijelu noć,  dohrana ti je super stvar. Ako ne možeš dojiti, znaš, to ti je jako loše za bebu. Ma doji do treće godine, koliko god maleni traži. Što još dojiš? Vratila sam se na posao nakon šest mjeseci, pa nisam valjda gradila karijeru da me zamijeni ona balavica s tek završenim fakultetom. Kakva si ti mama kad radiš cijeli dan, a beba ti je s bakom? Moja teta čuvalica je divna, još mi opere i skuha ručak. Naš vrtić je najbolji. Moja mala ne nosi pelene od prve godine. Moj ti stariji  počeo puzati s četiri mjeseca. I mogu unedogled.

Sve su žene postale supermame. Sve  žene znaju najbolje i svaka ima neku svoju teoriju o nečemu. Jedne se uporno ponašaju da se dolaskom bebe u životu nije promijenilo apsolutno ništa te iako spavaju tri sata dnevno, jedu svaki treći dan i to kutiju keksića i dvije čokolade, one i dalje imaju snage i volje za kave s prijateljicama i potpetice od deset centimetara. Druge pak smatraju ove prve lošima jer svoju patnju, bol i čemer, skrivaju od svijeta i ne pišu patničke statuse na društvenim mrežama.

Postoje li onda uistinu te antologijske supermame? Tko je uopće supermama? Koje su njezine super moći?

Bile velike ili male, mršave, u formi ili s deset kilograma viška, vječito tužne ili vječito sretne, dojilje ili ne, s frizurom ili izrastom, u trenirci ili haljini, tenisicama ili petama, s profilom na društvenim mrežama ili bez…SVE, ali SVE ste vi SUPERMAME. Zašto? Zato jer ste rekle „DA“ majčinstvu. Bile spremne ili ne, ODLUČILE ste biti MAMA i NIKADA, ali NIKADA nemojte dopustiti da vas ikada itko uspoređuje s bilo kime i bilo kojom drugom majkom. Na kraju balade, jedino pravo za ikakvo mišljenje ima vaše vlastito dijete, vaša najveća i najljepša moć i vaš jedini Kriptonit…istovremeno. Ne tražite supermamu u  tuđem dvorištu. Dovoljno je samo pogledati se u ogledalo.

photo credit: 5foot7bambieeyes ; littlemisstwiggy ; my2to4 ; pinterest