Unutarnji monolog
Korana: Mhm…toplo mi je…fino miriše…gdje sam ja to ? (Lagano otvara oči.) One čudne životinje koje idu u krug su mi iznad glave, to je znači moj krevetić. Mama ? Mama, gdje si? (Meškolji se, okreće glavicu lijevo-desno.) Nema spavanja više, mama! Gledaj me kako sam slatka, vidi me kako pućim usnice, kako se izvijam, slatka sam jako, jako. (Mama naravno pada na ovaj trik i mazi ju i ljubi ju.) Da, da, jako sam mekana i fina, ajde još me mazi i ljubi. Tata! Gdje je tata? Ajde tata, i ti me mazi i ljubi. (Ni tata ne može odoljeti, oboje ju maze i ljube.) Hi-hi, škakljate me vas dvoje, hi-hi, ne tu, tu me jako škaklja. Hi-hi. Ma volim i ja vas…
Mama, daj ne pretjeruj sad, joooj. Hi-hi, tata opet proizvodi one smiješne zvukove. Tata, to mi je bilo smiješno jučer, danas više nije, nešto drugo izmisli. Čekaj, kad sam ja jela zadnji put? Mama? Mama, kad si me hranila, ne sjećam se? Sigurno je bilo davno. Mama!!! Gladna sam ! Daj mi cicu. Mama! Cicu! Cicuuuu !!!! Cicuuuuuu !!!! Bok tata, vidimo se poslije. Mama!!!!!!!! CICU!!!!! (Pauza za cicanje.) Volim te, mama. Ti si najbolja na svijetu. Daj još malo. Skoro sam umrla od gladi. Dobro, neću više. Ne, ipak daj još malo. Ma ne, dosta je. Hej, hej! Šta ju spremaš? Daj mi cicu! Hvala mama….
Gdje sam? Opet me prevarila. Opet sam spavala. Mama!!!!!! Evo je. Šta sad radiš? Gdje me nosiš? Oh, skidanje! Juhuuuuuu !!! Gola sam !! Slobodaaaaa !!! Ovo je najbolji osjećaj na svijetu! (Slijedi beskrajno slatko protezanje.) Možda da još malo piškim? Ah da…. Sloboda!!!! Hi-hi, škakljaš me, mama, hi-hi, prestani, ne, nemoj prestati, super je to što mi radiš. Hi-hi. Zašto mi opet stavljaš pelenu? Pa sad si ju skinula ? Ova je nekako čudna, kruta je i nije onako topla. Šta je sad? Ne, ne, ne, nemoj mi oduzeti moju slobodu. (Mama ju oblači.) Ne dam ti svoje ruke. Ne dam!! Pusti meeeee !!!!
Gdje me vodiš? Opa, šta to tamo svijetli? Wow, kako je dobro biti visoko! Hej, hej, zašto me spuštaš? Gdje sam to? (Mama ju stavlja u njezinu ležaljku.) Aha, moja fotelja, okej to može. A gdje ćeš ti, mama? Šta ona meni priča? Dobro je, ne slušam te ništa, gledam ove lampice. Lampiceeee. Baš su super! (Mama jede.) Hej, šta je to? Ja bi malo toga. Daj, daj. Samo malo. Izgleda fino. A šta to piješ? Nešto crno što ne izgleda baš fino, ali ti se činiš bolje nakon toga, onda mora da je dobro. Hoću i ja, hoću i ja ! Opa. Čekaj. Zaustavite sve radnje. Mislim da moram….. (Tiskanje.) Daaaaaa…. Sad je sve opet puno ljepše! Ah, lagana sam ko perce! Gdje me nosiš, mama?! Skida mi pelenu! Slobodaaaaaaaaaaaa!!! Petom u pokakanu pelenu! ZaPETAčila sam pelenu! Juhuuuuu!!! Oh kako je lijepo biti golaaaa, la la la…. Šta je sad? Pereš me? Ma neee! Ajd dobro, čak nije tako loše. I šta sad? Opet me želi obući?! Oh ne. Čekaj, čekaj, pa koliko slojeva ti stavljaš na mene? Ne želim to! Kapa?! Neeeeeeeeeećuuuuuuu!!!!!!!!!!! Neću, neću, neću, neću, neću, neću, neću…..Gdje me to stavljaš?! Hej, kad smo izašli van ? Toliko sam se ufurala u plakanje da nisam ni skužila da smo vani. Joj ova glupa sjedalica. Nećuuuuuuuu !!!!!!! Opa. (Auto se kreće.) Opet onaj čudan osjećaj – kao da se krećem, a opet mirujem. Čudno, ali fino. Malo ću samo, malo ću … zaklopiti oči… Ne!!! Ne smijem zaklopiti oči!!! Možda samo…malo….samo…malo…
Gdje sam?! Hej, prevarila si me!! Opet !!!! Nisam htjela spavati!!! Ljutim se sad. Koliko dugo nisam jela? Mama? Cicuuuuuu!!!!! Hoću cicuuuu !!!! CICAAAAA !!!! (Pauza za cicanje.)
Mama, volim te.
Hej, mama, ja bi nešto grizla. Daj mi svoj prst. Ne, ne, ipak ću svoj. Ne, moj je presitan, daj mi svoj nazad. Mhm, mhm, mhm. Svrbi me, mama, u ustima me sve svrbi. Pomozi mi. Pomozi !!! Šta je to? Neću gumu žvakati, fuj. A šta je ovo? Oh, deka. Deka je super. Zašto si mi uzela deku? Rekla sam ti da neću to gumeno, bljak. Rukav, dobar je rukav. Slintač, nije ni slintač loš. Gric, gric, gric.
Tko je ova žena koja mi se zabija u nos i priča nekim piskutavim glasom? Aha, to je baka. Bok bako, znaš, ne vidim te kad mi dođeš tako jako blizu. Nosi me, bako, nosi me. Daj mi svoj prst bako. Da, da, jesam, najslađa sam na svijetu. Da, ja sam tvoj anđeo. Šta ćeš, pojest ćeš me? Joj zašto još uvijek ne znam hodati? Bako, stišćeš me. Ma da, da, samo na tebe ličim, ne na mamu i tatu. Hej, a gdje mi je mama? Mama, zašto ti ležiš? Mama!! Hoću mamu!!!! Hoću mamu !!!!!!! (Pauza za cicanje.) Volim te, mamice.
Tata je došao! Tata ajde mi sviraj. Juhuuu! Pjevam s tatom. Tata i ja smo najbolji duet. Mama, molim te, nemoj ti pjevati. La la la. Plešem i pjevam! Juhuuuu!! Volim te, tata. Nosi me, tata. Visoko me digni u zrak. Hi-hi, to mi je super. Tata, škakljaš me. Hi-hi. Visoko sam, visoko… Hej, što to radite? Ne, ne, nisam zijevala. Ja sam pjevala, ne zijevala. Ne, neeee! Nisam umorna!!!! Ne želim spavati!!!!! Ne želim, ne želim, ne želim !!!!! Mhmmm, cica… Laku noć….
Čekaj, čekaj, ti ne spavaš ??? Mamaaaaaaaa !!!!!!!
Petra Cicvarić mama je četveromjesečne Korane i po profesiji akademska glumica zaposlena u Gradskom kazalištu Zorin Dom u Karlovcu. Iako je oduvijek voljela pisati, trudnoća i majčinstvo u njoj su probudili želju da piše za djecu i mlade pa je tako njezin prvi tekst za dječju predstavu “Veliko Pužovanje” trenutno na repertoaru u kazalištu Karlovcu dok je drugi tekst, nastao u prvim mjesecima Koranina života, upravo u procesu postavljanja na kazališne daske i to u kazalištu u Sisku. Riječ je o predstavi za mlade u kojoj se susreću dva svijeta – djevojka koja voli čitati knjige i ne posjeduje mobitel i dečko koji prati najnovije trendove i pravi je majstor za elektroniku. Naslov predstave je “Tko nema u vugla, googla”, a premijera je 14.2.
