Mnoge žene kažu da je trudnoća divno, blaženo stanje, no postoje i one koje ne misle tako i koje se većinu trudničkog razdoblja pate proživljavajući mučnine ili neke druge tegobe. Sa skoro dvije pune trudnoće iza sebe, mogu povući paralelu i napisati što sam ja naučila kroz svoja dva različita iskustva.
S prvim djetetom u trbuhu osjećala sam se divno. Osim što je prvih nekoliko dana psihički nastao mali šok jer nismo planirali dijete, fizički je sve bilo u savršenom redu. Osim kilograma koje sam dobila. Mjesec dana prije poroda prestala sam ih brojati, a tada sam bila na 17 kilograma ‘viška’. Iako ljudi kažu da sam zračila, ja sam sama sebi bila neprepoznatljiva i bilo mi je jako teško prihvatiti svoje novo tijelo, toliko veće, drugačije, s nakupinama na mjestima na kojima ih ranije nije bilo. Oduvijek sam se bavila nekom fizičkom aktivnošću, voljela sam rolati, plesala sam nekoliko puta tjedno, išla na fitness, no ne zato da imam savršenu liniju (nikad to nisam imala), već zato da se osjećam dobro u svojoj koži. I do trudnoće, to je uvijek bilo tako. Bila sam sama sebi lagana, poletna i puna energije!
Cijelu prvu trudnoću moj muž je bio uporan i fotografirao bi me prije svakog pregleda. U početku se nisam toliko loše osjećala, no kako je trudnoća odmicala, znala sam se zatvoriti u kupaonicu i plakati te ga moliti da izbriše te fotografije kako ih nitko ne bi vidio. Uvjeravao me da su lijepe i da će mi jednoga dana biti drago da ih imam, da se prisjetim kako sam izgledala kao trudnica. A ako mi se i dalje ne budu sviđale, rekao je da ću sigurno biti sretna jer više neću imati takvo tijelo u trenutku kad ih budem gledala, pa ću sigurno biti malo bolje volje.
Sada u meni raste drugo dijete, djevojčica koja bi nas svojim dolaskom trebala počastiti za nešto manje od 4 tjedna. Od samog početka sam se osjećala puno lošije, a uz malo dijete sa strane, sve je bilo puno teže izdržavati i nisam se mogla opustiti i iskreno uživati u svakom danu trudnoće.
No, jedna stvar se jako promijenila. Moj stav o vlastitom tijelu. Tek kada sam rodila svog prvijenca Lukasa, shvatila sam što je moje tijelo napravilo i koliko se žrtvovalo da bi nam na svijet donijelo to malo čudo koje volimo više od ičega. Dosta sam se vraćala na fotografije koje je moj muž fotografirao, i da, bio je u pravu. Bila sam ponosna na svoj mali ‘stroj’, bez obzira što nije izgledao savršeno. A opet, bila sam i sretna jer sam shvatila da se tijelo vraća u svoj prvobitni oblik i da ću jednoga dana opet moći biti poletna i puna energije, zadovoljna sobom. Polako, bez forsiranja, sve će doći na svoje mjesto. I zato sam odlučila da ću se ovoga puta počastiti pravim, profesionalnim fotografijama koje će mi ostati divna uspomena.
Dosta sam istraživala i proučavala fotografe na Internetu, a željela sam jedino da me fotografira ženska osoba. Čisto zato jer će možda bolje razumijeti male nesigurnosti s kojima bih je mogla dočekati na ulaznim vratima. I tako nekim čudom, klikanje me dovelo do stranice Bloom studio i divne Sanje Kukec s kojom sam dogovorila snimanje. Uz veselu i pozitivnu komunikaciju, Sanja je čak i preko poruka uspjela učiniti da se dobro osjećam, no vjerovala sam da će uživo ići puno teže. Nikad nisam bila tip koji je pokazivao puno kože (osim na plaži), nisam ni pred kim pozirala i iskreno, malo me bilo strah. Sanja je savjetovala da se prije snimanja počastim frizurom i make-upom kako bih se bolje osjećala u svojoj koži, a tako sam i učinila. Također sam htjela da make-up izvuče ono najbolje na mom licu te da ne bude prenapadan jer ipak, u pitanju je trudnički budoir, dakle poruka treba biti nježna i romantična. Što se šminkanja tiče, prepustila sam se u ruke Petre Ostreš, koja je bila toliko divna da je sa sobom donijela tortu, kako bi naše malo žensko druženje bilo još slađe! I zaista, pogodila je u sridu, imala sam osjećaj kao da kod kuće imam zabavu za najuže prijateljice.
Samo snimanje trajalo je otprilike dva sata, u vrlo opuštenom tonu. Red poziranja, red ćaskanja, red kave i torte, pa još malo fotkanja, uz koju pošalicu sa strane. Nisam se ni okrenula, a dva sata su proletjela brzinom munje i meni je nekako bilo žao, htjela sam da taj dan potraje bar još malo.
Uz profesionalne fotografije koje sam dobila, zapravo sam se obogatila i na drugačiji način:
– Imam divnu uspomenu na najljepši period u životu
– Imam divan poklon koji ću ostaviti svojoj kćeri u naslijeđe kako bi i ona prihvatila sebe i svoje tijelo upravo na način na koji treba
– Imam divno novo poznanstvo iza sebe
– Imam puno više sampouzdanja
– Nemam toliko srama i prihvatila sam sve svoje ‘mane’
– Imam novi par lingerie u svom ormaru koji će mi svaki put kad ga odjenem izvući osmijeh na lice
Čak razmišljam da svaku dekadu svog života zabilježim budoir fotografijama, mislim da bih sama sebi poklonila najbolji mogući poklon, a i muž bi mogao profitirati.
Zato mame, znam da vam je teško, znam da imate uspona i padova u trudnoćama, znam da ima dana kada se osjećate tromo i teško, znam da ste možda nesigurnije nego inače, ali vjerujte, ovo je zaista savršen poklon samoj sebi i najtoplije savjetujem da se odvažite na snimanje, požaliti nećete sigurno, a finalni rezultat u potpunosti će promijeniti vaš dosadašnji stav.
PETRA
Vrckava tridesetogodišnjakinja i supruga svoje čiste suprotnosti, ozbiljnog odvjetnika s kojim odbrojava dane do rođenja drugog djeteta. Živi za svoju malu obitelj, čokoladu, ples, adrenalin i sarkazam, a bježi od vjetra, kiše, kućanskih poslova i dvoličnih ljudi. Po struci je magistra ekonomije koja mrzi brojeve, a mašta o vlastitom biznisu koji bi spojio sve njene strasti. Optimistična strijelkinja po horoskopu, godinama pokušava pogoditi brojeve za Eurojackpot kojim bi cijelu svoju obitelj odvela na put oko svijeta i to sve dokumentirala na svom Lipstick Mom blogu.
