Kako se vaše dijete približava dobi od šest mjeseci vjerojatno počinjete razmišljati o tome kako će izgledati vaše iskustvo uvođenja krute hrane. Ili razmišljate da počnete s dohranom mliječnom formulom uz dojenje? Ovisno o tome kakva su vaša dosadašnja iskustva sa dojenjem i hranjenjem možda ulazite u ovo područje potpuno zbunjene, možda vas je strah da nećete nešto dobro napraviti, da ćete imati izbirljivo dijete, da će imati alergije, grčeve, da neće dobro napredovati i možda uopće ne znate kome vjerovati. I doista, istraživanja pokazuju da će djetetov odnos prema hrani u najranijoj dobi utjecati na probleme s prekomjernom težinom, poremećaje hranjenja i zdravlja, a itekako će utjecati na vaše psihičko i emotivno stanje ako hranjenje pretvorite u borbu s djetetom.
Dvijetisućite su godine “buđenja svijesti”, pa danas imamo krajnosti u kojima se majke koje doje na zahtjev ponekad žale što nisu spavale dvije godine i što je dijete zamjenilo muža u krevetu, ali one koje ne uspiju provesti to u djelo ili samo djelomično to provode se ponekad osjećaju kao da otrov mute svojoj djeci, kad im daju bočicu. Sjećate se možda kako je bilo uobičajeno usitnjavati bebama hranu, ali sad su tu neki novi nazivi BLW o kojima možda nemate pojma, a kad kažete da nemate pojma odjednom vas pitaju “Zar ti nisi još čula za metodu beba vođa dohrane”?! Sve skupa…nikad nije bilo kaotičnije vrijeme za prehranu naše djece od ovoga koje je danas.
Željela bi podjeliti s vama savjete kako da u startu izbjegnete većinu problema oko hranjenja.
Počnite od sebe. Da biste kod djeteta izazvali želju da kasnije proba najrazličitije vrste namirnica, već tijekom dojenja jedite što raznovrsniju i nutritivno bogatu hranu, jer je poznato da dijete kroz majčino mlijeko osjeti i različite promjene okusa majčine hrane. Ne izbjegavajte začine niti kisele i gorke namirnice, jer za to doista nema znanstveno utemeljenih razloga. Ali ima milijun znanstveno utemeljenih razloga da se maksimalno potrudite oko dojenja. Ako dođe do problema slušajte samo savjete patronažne sestre ili majki iz grupa potpore dojenju (tko je u većim gradovima ima malo više sreće s tim, ali postoji i Rodin telefon i Facebook podrška dojenju) i ne čitajte previše po forumima, jer trebate individualni savjet stručnjaka. Ako unatoč vašim naporima zatreba dohrana mliječnom formulom, nemojte odmah odustajati od dojenja ili hranjenja majčinim mlijekom na bočicu, jer industrijska hrana je uvijek ista i ne pruža takvu raznolikost nutrijenata i okusa kao majčino mlijeko.
Promislite još u trudnoći i za vrijeme dojenja osjećate li se zadovoljno i zdravo u svojoj koži? Koliko vremena provodite kuhajući i planirajući obroke za obitelj? Ako niste zadovoljni vlastitim zdravljem, navikama svoje obitelji ili ne znate kuhati, onda prije razdoblja uvođenja dohrane bebi imate prvu stepenicu u dobroj prehrani vašeg djeteta, a to je analiza vlastite prehrane.
Informiranje o zdravoj prehrani bi značilo da saznate: koje su prirodne masnoće i kako se koriste pravilno (koje se smiju, a koje ne smiju zagrijavati), kako se najbolje priprema povrće, kako kuhati više od pet jela, kako se kuha i peče riba i koja je razlika bijele i plave ribe, kako se pravilno pripremaju žitarice i koliko različitih vi koristite, što su omega 3 i omega 9 masne kiseline, da li “zdrav” doručak dolazi u kutiji i sadrži više od 15g dodanog šećera na 100g, koje povrće i voće je u sezoni (tu kod nas i u bližoj Europi), koje su prednosti lokalnog uzgoja hrane, koliko mesa tjedno je previše, koje su opasnosti od ostataka pesticida i teških metala u hrani ili što djeci radi previše rafiniranog šećera u tijelu…sve ovo će vas oboružati informacijama koje će pomoći da budete bolji roditelj i da donosite informirane odluke o jako važnom aspektu života.
Neke mame misle kako rade dobro time što djetetu kuhaju posebne zdrave obroke, a ostali ukućani mogu jesti pržene panirane dinosaure s majonezom. Djeca takve prevare vrlo brzo prepoznaju, pa ćete već sa 18 mjeseci imati dramu, jer oni neće jesti ono što vi hoćete da oni jedu, nego ono što i vi jedete. Ako njih hranite posebno, a tek onda ostali sjedaju za stol, to je također pogrešan pristup. Djeca najbolje uče samostalno se hraniti dok uživaju u zajedničkim obrocima cijele obitelji. Makar i ništa ne pojedu, sjednite ih s vama za stol. Samo pričanjem o tome koja hrana se jede, koje je boje i sl. dijete će napredovati i u govoru i u razumjevanju važnosti obroka.
Ako ste sve već proučili, svaki dan kuhate i izbjegavate prerađevine, te smatrate da se zdravo hranite, promislite što još možete učiniti? Možete li naći bolje izvore hrane, lokalne i pouzdane proizvođače povrća, voća mesa, jaja ili mlijeka? Neki mali koraci će napraviti ogromnu razliku u kvaliteti namirnice.
Učenje o hrani, dakle počinje već od prvog skuhanog tanjura i tako svaki dan dok se djeca ne odsele ? Najvažnije za vas je da budete opušteni i da prihvatite to da čvrstih pravila o dohrani više nema. Ali puno nereda ima! I nered će nestati što ga prije vi dopustite i prihvatite kao dio procesa. Ako malom djetetu, koje je tek krenulo istraživati hranu uzimate žlicu ili jelo čim krene brljati ili prosipati, već ste na krivom putu. Ne brišite mu odmah s lica hranu koju pljuje ili mulja po rukama, jer to su sve za njih bitne stvari. Mora se naviknut na to da mu je hrana oko usta, da kaplje, mrvi se i da je dira, a ne na to da vi stalno preuzimate kontrolu. Skuhajte mu grašak ili špagete od mrkve ili tikvice i stavite ih pred njega da ih dodiruje i igra se. Nudite različite žličice i male vilice već otpočetka, nek je imaju uvijek u rukama. Naribajte dio jabuke, a dio mu dajte da je siše onako cijelu, pa vidite što će ga više zanimati. Što više kuhajte jela kod kuće i koristite različite začine (ne vegetu nego svježe i sušene biljke), pa ćete dijete uvijek iznenaditi novim okusom. Možda i sebe usput iznenadite!
Svaki put pohvalite dobro ponašanje, a ako ga želite podučiti da ne baca hranu na pod, onda mu je bez dramatiziranja i kažnjavanja uzmite nakon što je baci i nemojte ga nakon toga silom hraniti dalje. Upravo to preuzimanje kontrole će vam se obiti o glavu obično oko 20.-24. mjeseca kad oni krenu vama oduzimati kontrolu koju ste nametnuli. U svojoj glavi dvogodišnjak želi pokušavati sam sve, a ako ste mu dosad nametali kontrolu u vezi hranjenja pokušat će vam je silom preoteti. Takve faze borbe mogu se javljati i prilikom većih promjena u djetetovom životu i okruženju.
Nije važno samo što dijete jede već i kakva je atmosfera prilikom hranjenja. „Treba težiti tome da svaki susret djeteta s hranom prođe u pozitivnom ozračju, čak i kada je dijete pojelo samo jednu žlicu (a mi smo si zamislili da će pojesti pola zdjelice). Ako pustimo dijete da samo regulira koliko će hrane pojesti i ponovno mu istu hranu ležerno ponudimo kasnije (a ne nutritivno lošiju varijantu samo da nešto pojede), svi će biti zadovoljni. Dijete će dobiti osjećaj kontrole, a majka zadovoljstvo što je dijete pojelo nutritivni obrok koji je ona nabavila, osmislila i pripremila. Djeca su prirodno znatiželjna i to treba iskoristiti kod hranjenja tako da im se maknemo s puta sa svojim očekivanjima i reakcijama.“ – kaže pedijatrica Ana Balažin-Vučetić, dr.med., koja savjetuje o prehrani djece na svom blogu Yogiana.
Počnite s djetetom ići na tržnicu (ne u supermarket) i tamo mu pokazujte kako se što zove i kako koje povrće izgleda. Kod kuće mu dajte da se igra kuhanja s nekim plastičnim zdjelama i pravim voćem i povrćem. Gledajte ga i dopustite mu da proučava hranu bez obaveze da nešto pojede.
Ako je dijete 3-5 puta zaredom odbilo pojesti neko povrće ili meso u raznim varijantama koje ste probali, dosta mama će reći „pa neću bacati hranu i to kuhati kad ionako neće pojesti“ i onda prerano odustanu, ali ako je to nutritivno bogata namirnica nastavite je nuditi. Nepojedeno kuhano povrće možete opet upotrijebiti u drugom jelu, recimo u nekom omletu ili muffinima.
Kada previše pričate i naglašavate djetetu „to moraš pojesti“, oni neće, a vi ih silite, pa onda još prepričavate o njima drugim ljudima kako nisu htjeli jesti ili kako ne vole brokulu…oni vas razumiju! Da, oni potvrđuju vaše očekivanje. Prestanite pričati o tome i ako nisu pojeli recimo povrće za ručak, možete ga malo promijeniti i opet dati za večeru bez ikakve priče oko toga. Uvijek stavite na tanjur povrće i uz to meso/jaja/ribu/žitaricu. Ako vaše izbirljivo dijete stekne naviku da je svaki dan uz ručak neko povrće, čak i ako ga ne pojede garantiram da će ga kad tad početi jesti, jer bit će im „normalno“ da povrće ide u svaki ručak. A ako ga nikad prije nije niti bilo na tanjuru, onda ga automatski kasnije neće niti doživljavati kao nešto zanimljivo i vrijedno.
„Rijetko ćete čuti da je dijete izbirljivo za špinat, meso, ribu ili ciklu. Mali izbirljivci uglavnom obožavaju pekarske proizvode, pomfrit, brzu hranu, tjesteninu, slatkiše, mliječne deserte, sladolede i sl. U toj hrani ima obilje (uglavnom loših, industrijskih) masnoća i ugljikohidrata (uključujući i šećera). Ono što zbunjuje roditelje (i često im služi kao isprika da ne mijenjaju prehranu) je da iako se dijete hrani na takav način ono najčešće dobro raste i zadovoljava krivulje rasta.“, nastavlja dr. Ana, „U takvoj prehrani manjka sve najvažnije što je potrebno za najoptimalniji rast i razvoj organizma, glatko i učinkovito funkcioniranje svih sustava (npr. imunološkog) i procesa kao što su procesi učenja, memorije, regulacije raspoloženja i održavanja koncentracije. Sve su to procesi koji zahtijevaju dostupnost šarene lepeze nutrijenata.“
Za kraj, nemojte koristiti slatkiše ili brzu hranu za nagrađivanje djeteta. Koliko god to bilo teško i sigurna sam da nitko od nas neće to barem nekad učiniti, maksimalno se trudite da to ne pretvorite u naviku. I ostalim ljudima s kojima dijete provodi vrijeme recite da ga ne nagrađuju i ne ucjenjuju slatkišima. Time vi djetetu stvarate sliku i pojam da je ta hrana bolja od druge. A nije. Ali su vas uvjerili da je bolja, pa se zato možda uhvatite kako želite slatkiše ako niste dobili pažnju ili nešto što ste očekivali. Kako to da ne želite sir kada ste tužni? Vi ste uvjetovani ali ne morate uvjetovati i dijete. Ako ćete mu ponuditi kolač ili sladoled iskoristite to za druženje, jer dijete ne želi slatkiše nego vašu pažnju! To recite i onima koji ga „kupuju“ šarenim lošim proizvodima. Kada disciplinirate dijete, možete ga nagrađivati sa svim stvarima osim hrane, recimo šetnjom u parku ili igranjem njegove omiljene igre. Poštujte djecu i nemojte prenositi vaše loše prehrambene navike njima.
Zapamtite da nikad više u životu dijete neće prolaziti tako ubrzan proces rasta i razvoja kao u prve tri godine, a način prehrane u tom razdoblju će trajno utjecati na njegovo zdravlje i razvoj potencijala. Slično razdoblje će se ponoviti u adolescenciji, ali ako u prvim godinama kao roditelj niste imali dobar utjecaj onda ga u adolescenciji možete zaboraviti 🙂
NATAŠA
Lubiteljica prirode i izvorne hrane, sklona proučavati svijet s neograničenom radoznalošću. Prestala je analizirati i prepustila se ljepoti života kada je 2016. postala mama jednog slatkog dječaka. Od studentskih dana na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu, velika je zaljubljenica u Zagreb, pa mu se uvijek voli vraćati. Nakon godine dana porodiljnog odlučila je krenuti neutabanom stazom poduzetništva, pa je 2017. otvorila smoothie bar VitaVi u mjestu Viganj, jer je znala da bez mora ne može živjeti, kao niti sportaši bez smoothija. Zavaravajuće oglašavanje prehrambene industrije i sve veći broj procesiranih namirnica koje zbunjuju mame, razlog su što je pokrenula Instagram profil @VitaVi_baby, te počela pisati i predavati o prehrani djece. Voljela bi da ima više vremena za yogu, čitanje knjiga i surfanje.
