Dogodilo se preko noći. Baš kao što gusjenica izađe iz svoje kukuljice kao leptir, tako si i ti ostavila svoj omotač male bebe i postala – curica. I sada krećeš u svijet otkrivajući ga iz potpuno nove perspektive.
Nogicama hrabro koračaš okolo-naokolo skrečući sa svoje putanje ometena raznim detaljima; možda je to kamenčić uz cestu, ili pas preko puta ili nekakva ladica koju još nisi otvorila i zatvorila po stotridesetisedmi put. Pokušavaš ponavljati riječi koje čuješ oko sebe, a kada ne uspiješ, korištiš svoj jezik koji malo po malo tvoja mama uspijeva razumijeti. Crte lica su ti postale još ljepše, izražajnije, a opet nježnije, oči sjaje zaigranošću i slatkim nemirom. Tvoj glas ispunjava prostor oko nas i svakog trena očekujemo kad ćeš progovoriti neku mudru rečenicu od koje ćemo svi pasti sa stolca. Ništa ti ne promakne i ne daš se prevariti, sve razumiješ i sve želiš. Pa čak i biti zločesta. Voliš kad mama kaže NE i jednostavno moraš provjeriti nekoliko puta da li ona stvarno misli kad kaže NE ili se samo šali. Osjećaš se ravnopravnom s nama i ne želiš više sjediti u sjedalici i jesti s malom žlicom. A ne, ne. To je za male bebe.
A kad padne noć, ispupče se tvoje male usne, obrazi se zarumene i poprimiš izraz najnježnijeg stvorenja kojeg samo treba paziti, maziti i zaštititi od cijelog svijeta. (O Bože, jednog ćeš dana samostalno koračati ovim svijetom i neću te moći svake večeri ušuškati u krevet i ljubiti te tamo gdje te boli!) Jedino kad padne noć i kad tako krhko spavaš pored mene, mogu još uvijek vidjeti svoju malu bebu koju sam do nedavno nunala na prsima. I, iako više ne nosiš onaj slatki miris bebe, udahnem li malo jače, osjetim miris ljubavi kojom mi svakim danom ispunjavaš srce. Curice moja mala…
PETRA
Po profesiji akademska glumica, završila je magisterij glume i lutkarstva u Osijeku i trenutno je zaposlena u Gradskom kazalištu Zorin Dom u Karlovcu, majka je četveromjesečne Korane. Uvijek je voljela pisati, ali trudnoća i majčinstvo su u njoj probudili poriv da piše za djecu i mlade. Piše u pauzama od dojenja, kad ju Korana razbudi (a ona zaspi), a ideje joj većinom padaju kad ju uspavljuje. Prvi njezin tekst za dječju predstavu “Veliko pužovanje” ponovno je na repertoaru u kazalištu u Karlovcu, a drugi tekst “Tko nema u vugla, googla”, nastao u prvim mjesecima Koranina života, uprizoruje se u kazalištu u Sisku. Riječ je o predstavi za mlade u kojoj se susreću dva svijeta – djevojka koja voli čitati knjige i ne posjeduje mobitel i dečko koji prati najnovije trendove i pravi je majstor za elektroniku. Petra s nama dijeli svoje majčinske avanture.
