Nedavno sam naišla na zanimljiv You Tube video u kojem je poznata američka glumica iznijela svoj stav na, danas iznimno popularnu parolu iz naslova – „Živi i pustidruge da žive“ (Live and let live). Vjerujem da će se većina vas složiti da se dotična rečenica uvukla u gotovo sve sfere društvenog života te da je vrlo primjenjiva bilo da je riječ o političkim, vjerskim, intimnim preferencama ili pak u onim, sasvim svakodnevnim, trivijalnim komentarima tuđih odjevnih kombinacija. Živi i pusti druge da žive. Točka. Ili možda uskličnik.
Ukratko, gore spomenuta glumica, u svom je videu odlučila obrazložiti stav kojim nam pokušava ukazati da takvo što ni na koji način ne čini ništa dobro ni za nas niti za druge ljude oko nas. Te, koje puštamo da žive. I koji nas također puštaju da živimo kako živimo. Ukoliko na bilo koji „problem“ o kojem želimo diskutirati ili na stav koji zauzimamo po kakvom pitanju, od druge strane (sugovornika – mase) dobijemo odmahivanje rukom – Živi i pusti druge da žive – kao da govorimo da je u biti sve nebitno i relativno. A nije. I nikako ne bi trebalo biti. Smatra da takav stav zaustavlja zdravi dijalog među ljudima i mogućnost da o običajima, navikama, praksama drugih, možda znatno drugačijih ljudi od nas, naučimo nešto novo. Nešto što će možebitno s vremenom utjecati na naše mišljenje ili stav o kakvom problemu, situaciji, obrascu ponašanja.
Unatoč mnogobrojnim oprečnim i negativnim komentarima, moram priznati da me tema zaintrigirala pogotovo jer sam nedavno i sama promišljala o tome kako npr. puno puta ne želim ostaviti komentar odnosno, izraziti svoj stav o nekoj temi jer posjedujem svojevrsnu kočnicu kako ću biti strpana u koš tzv. „hejtera“. Budimo iskreni. Ukoliko u bilo kojem pogledu izraziš stav drugačiji od većine – koja živi i pušta druge da žive – ti si hejter. Ali jesi li uistinu? Može li se osoba drugačijeg stava ili npr.svjetonazora ili jednostavno – drugačijeg modnog izričaja samo zbog istog nazvati „hejterom“ ili su se ljudima u tolikoj čežnji da predstavljaju sebe za nešto što nisu, pomiješali lončići?
Zvuči toliko bezazleno taj – Živi i pusti druge da žive. Zvuči tako DOBRO i ispravno no koliko je nešto takvo uvijek primjenjivo? Jesmo li taj koncept shvatili previše olako? Zloupotrebljavamo li ga i koristimo i onda kada se NIKAKO i NIKADA ne bi smio koristiti? Kimnemo glavom gore-dolje na sve i okrenemo se u drugom smjeru.
Što bi danas bilo s mnogim ženama da je jedna Lydia Becker i sve one koje su joj stale uz bok možda rekle – ma ne, pustimo sve? Živimo nas desetak kako želimo, a ostale neka žive ovako kao i do sada. Što bi bilo s afroamerikancima da su svi ostali po strani. Zašto jedna Europska Unija donosi direktive o razvrstavanju otpada? Zašto svakome od nas pristojno ne dopusti da recikliramo ili možda ne. Zašto ne okrenemo glavu na ubijanje slonova zbog slonovače. Pa pustimo ljude da žive. Oni hrane sebe i obitelji na taj način. Što te briga?
Bilo bi divno kada bi život bio šareni instagramski feed nekog lifestyle blogera. Nije. Bilo bi super kada bi se sve sviđalo svima ili kada bi se svi složili oko svega. Nemoguće.
Nitko si ne bi trebao uzeti za pravo širiti mržnju ili nekoga vrijeđati, ali svi si trebamo uzeti za pravo biti ono što jesmo i ne bojati se, na civiliziran način opravdati ili iznijeti svoj stav. Jer svaka velika promjena počinje sa stavom. Svijet dalje sam odlučuje što će učiniti s istim.
IVANA
Uvijek sređena, naspavana, racionalna, odmjerena #supermama dvojice dječaka koja će na našem portalu dijeliti savjete kako biti sve to. ? Ili NE!? Idemo ispočetka… tridesetdvogodišnja Zagrepčanka i ponosna mama dvojice malih muškaraca koja (nekad manje, nekad više uspješno) pokušava “žonglirati” između majčinstva, posla i mrvice slobodnog vremena za sve one male, ženske radosti koje ovaj život čine ljepšim. Zaljubljenica u modu, kavu, čokoladu, dvorce i Instagram. Na našem će portalu pisati o svim onim pitanjima s kojima se susreće gotovo svaka današnja žena i majka. Ivanine dogodovštine možete pratiti na @5foot7andbambieeyes
