Moja Morana. Djevojčica nad čijim sam imenom mjesecima bdijela jer ‘nije smjelo biti krivo!’ A onda ju prvih par mjeseci oslovljavala samo sa ‘bebo’ jer kako onakva malena štruca može nositi takvo snažno ime?! Na svu sreću, štruca je izrasla u ponosnog nositelja vlastitog imena i od tada se predstavlja ljudima kao Morana Marić Ljubavi. James Bond ne može joj ništa.
Moja Morana je dijete rođeno nakon što dugo vremena nitko oko mene nije imao djecu. Ona je zbog toga jedino mjerilo vrijednosti – koliko bebe spavaju, kako jedu, koliko su aktivne. Sve je bilo u redu i sve je bilo normalno jer nikako drugačije nikada nije niti bilo. Sve je podređeno njoj jer je ona jedina tražila takvu raspodjelu u obitelji. Valjda ju je zato i dobila.
I dok je odrastala, vječno sam strepila. Ali sad strepim manje jer je vrlo očito da nema prepreke koja je pred nju stavljena, a da nije savladana u rekordnom roku. Seljenje, promjene, strani jezici, nepoznati ljudi. Sve može i sve prolazi. I u prolazu šarmira sve oko sebe. Naprosto nema načina da ju se ne volim. Vjerujte mi, znam to od horde nepoznatih ljudi koji se ne mogu suzdržati i ne podijeliti svoju očaranost njome. I jasno mi je o čemu govore. Samo, ja sam mislila da sam ja neobjektivna, ali eto…
I teško mi je reći kakva je Morana u usporedbi. Nemam je s čime usporediti. Ona je nekako svoja mala cjelina od kada je otvorila oči i sve, nekako, na njoj funkcionira baš onako kako treba. Ona je sila prirode u najčišćem, najmanjem obliku. Glasna, vedra, brza i vesela. Jesam vam rekla da ima najveće srce na planeti? Ima, zaista.
I zaista je čarolija gledati je kako raste. Kako se ujutro iz pidžame resvuče u Wonder Woman kostim i u njemu šeta, vozi bicikl, valja se po podu i vere na drvo. Kako natjera čovjeka kraj sebe u avionu da ju do uzlijetanja škaklja i razmijeni s njom pola vlastite biografije. Kako nas introverte tjera da živimo. Onako zapravo, da živimo.
I sve je to čarolija jedne curice. Jedne curice koja nije sposobna šutjeti više od minute, ali je u stanju ne jesti danima. Jedne curice koja može sve što i dečki, ali mora imati junikorn majicu koja mijenja slike. Ali sve to je površinski i ostavlja dojam kao da pišem neki cv.
Ono što je najvažnije za znati o Morani je – da svaki dan od nas pravi bolje osobe. I tu je njena snaga za koju ne zna niti da je posjeduje. Jer skakanje i crtanje i pjevanje na sav glas dok se uspavljuje (ne šalim se), nije ništa u usporedbi sa njenom potrebom da konstantno pokazuje ljubav. I kad je ljuta i kad je tužna i bijesna. Ona i dalje zrači ljubav. Svaku emociju osjeti trostruko i čovjeku se na tren učini da bi u životu podnio sve, osim da razočara tu malu djevojčicu. Jer to bi bilo slamanje srca kakvo se ne bi preživjelo.
Ponekad pomisim da mi je dala sve što nisam mogla niti zamislit. Ponekad pomislim da više nisam mogla zaslužiti. Ali ponekad mi se čini da sam tek sada ja dužna – njoj. I to je najteži teret. Teret života koji nije idealan, a s kojim ju moram upoznati. Jer previše je mogućnosti da ju svijet slomi, ako nije spremna na sve. Ali ona je zraka sunca. I najveća pokretačka snaga. Jedna tako mala djevojčica pred cijelim svijetom.
I prava ljubav je jedino što me obuzima dok je gledam.
Pa čak i dok mi sjedi na glavi dok radim.
MAJA
Istetovirana supermama s njemačkom adresom. Zaljubljenik u pisanu riječ, fitness fanatik i predani obožavatelj onesija. Jarac u horoskopu, novinar po zanimanju, mama po vlastitim preferencijama. Rođena sam na Božić, jedan od najhladnijih u povijesti Slavonskog Broda i to mi je zapečatilo sudbinu. Ledeni prsti, sumrak uz lampice i mračno sanjarenje moj su životni poziv. Nije bilo druge nego da sve to pretočim u pisanje. Drugačije ne znam! Tako je i nastao blog #misusovo, glavni i odgovorni krivac za sve izlete koje od tada imam. Borim se protiv predrasuda od kada znam za sebe, prečesto i nesvjesno tako da sam već profesionalac na tom polju. Sarkazam i humor moje su oružje. I kao pravi jarac u horoskopu, izrazito sam hladna i proračunata izvana, ali duboko duboko unutra čuči prava slavenska duša, topla, neiskvarena, ali nikada u potpunosti zadovoljna.
Što za tebe znači biti majka? Znači otovoriti se potpuno nečemu, nekome i prepustiti se. Znači biti u potpunosti odgovoran za drugi život, dok je tvoj prepušten u njihove ruke. Sreća kakva je nemjerljiva u životu prije ove ere.
Koji savjet bi dala sebi da se možeš vratiti u vrijeme prije nego što si postala mama? Sve što si mislila da znaš o sebi, ne znaš. Sve što si mislila da ne možeš, možeš. I nemaj straha, ovo je najbolje odluka koju si donijela u životu.
Kako bi jednom riječju opisala svoju obitelj? Kompaktna.
Blog: #misusovo
Instagram: @maja_marich