TRAGEDIJA TRUDNICE U 21. STOLJEĆU

Kad čuju koliko sam trudna, šokiraju se.
Pretpostavljam da pored oduševljenja postoji onaj mali dio njih koji me osuđuju radi načina življenja moje prve trudnoće.

I još uvijek voziš?!“                 
„Ma zašto se saginješ, znaš da ne bi smjela.“
„Zašto stojiš, idi sjesti.“
„Zatoplilo je vani, sad trebaš što više odmarati doma.“
„Ne smiješ tako puno šetati“
„Kako spavaš?!“
„Što jedeš?

Barem jedno od ovih pitanja i izjava čujem barem jednom dnevno od barem jedne nebitne osobe u mome životu. Ne razumijem potrebu ljudi da „savjetuju“ ikoga tko im nije blizak ili u krajnjem slučaju ikoga tko ih nije pitao za savjet.

Novopečene trudnice i one koje će to tek postati, želim vam reći da morate naučiti oguglati na ovakve stvari ukoliko ste kao i ja sklona unutarnjim živčanim slomovima od kojih vam je, ne cijeli dan, već narednih par dana u banani.

Mantram si zadnjih 7 mjeseci da sam ja majka ovoj šmizli ispod mog srca i da ne postoji loša stvar koja bi se mogla dogoditi, a da mi majčinski nagoni i intuicija ne bi to alarmirali. Sve dok se mi osjećamo dobro i dok nemamo ograničenja, možemo i na kraj svijeta, doslovno.

Najveći problem je današnje gledanje na trudnoću kao na neku bolest. Od kad sam ostala trudna, naravno da sam zavirila na svaki forum i u svaku facebook grupu ne bi li prikupila što više informacija. Na moju sreću, nisam labilna osoba…toliko kukanja i jadanja na jednom mjestu da je to strašno. Jedino strašnije od tog kukanja i jadanja su žene kojima je trudnoća uredna ali ne vjeruju svojim doktorima pa pitaju po tim istim forumima i grupama što im je i što bi trebale popiti za to.

Zbog ovog najvećeg problema današnjice u svijetu trudnica, najveća tragedija moje trudnoće jest da je ona normalna i da nemam ograničenja, te samim time ne moram ležati doma, aliii…na dnevnoj bazi moram slušati o sestrama, prijateljicama i ostalim trudnicama koje moraju ležati doma i kako smo mi žene proklete jer moramo rađati.

Toliko je stvari oko moje trudnoće tragično da ne postoji bilježnica koju ne bih mogla ispuniti, ali evo nekih tragedija male trudničice iz 2018.

Tragično je da nisam imala mučnina jer je mučnina znak da je s bebom sve uredu.
Tragično je da nisam dobila 40 kila jer je 40 kila potrebno da bi ti trudnoća bila zdrava i da bi ti beba imala dovoljno zaliha.
Tragično je da nisam dobila 10 kila jer je 15 puno previše jer je nečija prijateljica dobila samo 4 kile, bez obzira što nam se startna kilaža razlikuje za 30 kila na skoro istu visinu i što je moj BMI prije trudnoće bio idealan, a njen je pokazivao pretilost.
Tragično je što sam nasmijana od prvog dana trudnoće jer je trudnoća teško i naporno stanje i proklete mi žene jer moramo to prolaziti.
Tragično je što sam aktivna od prvog dana trudnoće, jer je jednoj trudnici mjesto doma na kauču jer ne treba izazivati vraga.
Tragično je što mi smeta zadimljen prostor, ali je isto tako tragično što sam prestala pušiti jer „ne bi ti se ja mučila s tim, moja mama je pušila pa je s nama sve uredu“ -reče ona i povuče Ventolin.
Tragično je žene moje što sam toliko educirana o trudnoći jer one prije nisu bile, nisu imale internet, pa sad ja mislim da sam pametnija od njih što su već rodile.
Još tragičnije od svega ovoga je što sam evolucijski odabrana da budem majka, što imam majčinske nagone, majčinske instinkte i što vjerujem u doktore, u medicinu i u znanost generalno jer tko sam ja da propitkujem riječi nečije bake, pa ona ih je osmero rodila, valjda ona zna da ne smijem sjediti po turski jer će mi se raširiti kukovi i mogla bi mi beba ispast i da se ne smijem kupati u moru i letjeti jer more i avioni uzrokuju spontane.

Trudnoća je postala toliko tragična da ljudi lažu kad je Kate Middleton rodila, jer jedna princeza ne može izgledati onako 7 sati nakon poroda, a kamo li sreće da nosi najlonke. Čak sam ispod iste slike u moru komentara naišla na jedan zbog kojeg mi se izjava „gasi Internet, gasi sve“ više nije činila glupom, a to je:

„Hajde sve vi što ste imale fine i lagane porode, što ste mogle trčati maratone i ići na modnu pistu iza poroda, molim vas zaobiđite. Imajte malo razumijevanja za nas drugačije koje nismo te sreće i nemojte nas još i na ovom postu gaziti s junačkim izjavama, onda se mi osjećamo još slabijima i lošijima….“

Hm…da…ako danas nemaš trudnoću s patologijama, ti si junakinja i ne smiješ slaviti svoju trudnoću jer postoje one koje imaju problema i zato si nebitna u svijetu trudnica.

Quote of the day: „Žena je ženi vuk“


TEA @teacrnjak

 24 godine, rođena u Zagrebu. Živi u Dubrovniku već 6 godina. Po struci friški magistar marikulture, radi kao vanjski suradnik na odjelu gdje je studirala i pomaže mužu koji je privatni poduzetnik. Trenutna zanimanja su joj “mother to be” i “wifey” – sve se vrti oko toga. Prioriteti u životu su joj i obitelj i karijera i ni jedno joj trenutno ne odskače kao bitnije, ali kad bi joj život nametnuo da mora birati, odabrala bi obitelj.
Obožava provoditi vrijeme na otvorenom u prirodi, ispijati duge kave i ugodnom društvu, kuhati i peći kolače i gledati superglupe TV emisije u večernjim satima s mužem.