Tako glasi moja nedoumica u glavi… možda na prvu zvučni smiješno, ali takvo je stanje danas kod nas. Dobiti stalan posao, odnosno potpisati ugovor na neodređeno vrijeme je danas poput dobitka na lutriji, nije li to tako?
Ispričat ću vam svoju priču. Krenimo redom, upisala sam fakultet, koji doduše nije bio moj prvi izbor, ali nisam požalila što sam ga odabrala, barem ne još! Studentski dani već su mi sad u izmaglici, ali bili su brzi i žestoki, posebice kad se ujutro trebalo pojaviti u 8 sati na predavanju, a partijali smo do ranog jutra. Međutim promjena se dogodila kad sam ostala trudna na četvrtoj godini fakulteta i kad sam su studentske brige zamijenile buduće majčinske brige. Što mi se dogodilo? Dogodila mi se ljubav, koja me, ponovno, u potpunosti izbezumila. Kažem ponovno, jer to nije bilo koja ljubav, bila je to moja prva ljubav koja je ušetala u moj život poput duha iz prošlosti. Lagano je ušetao, ali je potresao sav moj život. Znala sam odmah da želim samo njega. Tako je i bilo, nekoliko mjeseci kasnije oženili smo, a zatim smo dobili našeg sina.
Tadašnja strepnja nije bila kako ću se snaći u ulozi majke, nego kako ću završiti fakultet?! Kako da ja to sve stignem?! Ali uz upornost i puno truda zaista se sve može, i tako sam ja samo s jednom godinom pauze završila fakultet. Neću vam sada opisivati kako je to izgledalo, ali samo ću reći kako sam išla na predavanja koja su udaljena 100 km od mjesta gdje ja živim, učila za ispite s malom bebom, u međuvremenu dojila sina, mijenjala pelene, kuhala ručak, uostalom radila sve što supermae i rade. Zaista nekad ni ja ne vjerujem kako sam to sve stigla!
Ali tu strepnji nije kraj, jer sam se odmah s diplomom u ruci prijavila na burzu rada i tražila posao. Nećete vjerovati ali imala sam sreće, nakon samo tri mjeseca čekanja dobila sam posao. Ispravak, ne nisam dobila posao, već SOR. Za one koji su zaboravili SOR je kratica za stručno osposobljavanje za rad bez osnivanja radnog odnosa. Trebam li išta nadodati? Za koju sam plaću radila, i na koliko dugo? Ali ja sam sretnica, jer sam ipak i to dobila?!?!? Mislim stvarno dobila ili zaslužila?! Ali kad radiš posao koji voliš ništa nije teško, odnosno možemo reći da sam bila sretna što sam dobila tu priliku u kojoj ću steći dodatno iskustvo koje mi je itekako trebalo.
Prošla je i ta godina i eto mene već na burzi rada. Čekaš i čekaš. Radila sam povremeno, kad god su me zvali prihvatila bih posao. Otada (a prošle su dvije godine)radim na određeno vrijeme. Znam, neki će reći pa što je to dvije godine, neki čekaju cijelo desetljeće da ostvare ugovor na neodređeno vrijeme. Ali, tu se vraćamo na početak moje priče, recite mi kako da ja išta planiram kad je moje radno mjesto upitno?!? Kako da planiram imati drugo dijete kad ne znam do kad ću raditi? Odnosno što ako i ostanem trudna, pa se onda raspiše natječaj za radno mjesto koje ja čekam, ali ja sam onda nedostupna, jer sam na porodiljnom.
Ili što ako čekam, čekam i čekam taj stalni posao, i propustim priliku da budem nečija mama. Mislite li još da sam smiješna?! U svakom slučaju o ovoj nedoumici razmišljam svaku večer prije spavanja i ona je kriva što me drži duže budnim.
I ja sam supermama, zar ne?
Supermama Sara
SARA – žena, mama, učiteljica
Bez obzira na čekanje stalnog posla, vremena su se promjenila slažem se da je stalni posao lutrija života ali majčinstvo ne bi trebali odgađati jer svaka žena zna da je postati majka ograničeno. Nažalost danas se sve promjenilo teška bitka za bilo kakvim poslom a kamoli za stalnim poslom na neodređeno vrijeme a da ne govorim da mnoge cure moram naglasiti cure a ne žene danas brzo i prijevremeno ulaze u menopauze a da nisu stigle ni oformiti obitelj što je žalosno. Mislim da majčinstvo ne treba odgađati niti drugo dijete a borba za posao bilo na određeno ili stalni posao inamo za to čitav život. Najgore što se može dogoditi da poželimo biti majka a naše tijelo to ne može ostvariti jer je u fazi menopauze, a naše majčinstvo i trudnoća su ne procjenjivi i naša djeca koja su naša slika i prilika za budućnost. Posla će uvijek biti i uvijek ćemo se boriti za posao i kroz posao za daljna napredovanja u katijeri. Svatko kroji svoju sudbinu a prioritete treba posložiti u životu.
Slazem se ? Vidjet cemo sto ce nam buducnost donijeti ?
…glasamo za bebe, …dilema je teska, blog opravdan.
A što s onim majkama koje jedva prehranjuju svoju djecu? Da ne kažem i sebe. Što s onima koji nemaju obitelj da im uskoči ? Kako da se one odluče za dijete, znajući da će ga jedva prehranjivati?