Razgovaram danas s jednom mamom i pričamo, o čemu drugome, nego o našim dječacima, koji uskoro kreću u školu. Zato nam je glavna tema u posljednje vrijeme – ŠKOLA. I pričamo o tome koliko su naši vrijedni budući prvašići riješili radne listiće u vrtiću, koji se moram istaknuti rješavaju na dobrovoljnoj bazi. Kažem kako se moj nije previše naprezao tijekom godine, pa ima više praznih stranica. I nadodam kako zaista neću forsirati, da baš ta riječ, da nauči i čitati i pisati, jer uostalom nisam ni ja sama znala dok nisam krenula u školu. Kaže meni na to moja prijateljica: „Pa da, imaš pravo, i pogledaj se sada, završila si fakultet i učiteljica si!“ Mislim si gle, zaista, ali kad se sjetim mojih muka u prvom razredu, odmah me zaboli glava.
Krenimo redom, moja mama još dan danas tvrdi kako su u moje vrijeme dok sam pohađala osnovnu školu, udžbenici bili puno složeniji i opširniji nego sadašnji. Ne sjećam se točno kako je knjiga izgledala, ali znam da sam imala problema i s čitanjem i s pisanjem. Sada gledajući unazad, najsmješniji dio mi je kada sam ja čitala i čitala taj tekst u toj početnici, a čitala sam valjda cijelu vječnost jer bi mi mama redovito zaspala uz moj čuveni monolog. Ali bila sam zaista uporna u čitanju, ali i u pisanju. Sjećam se da sam neka slova jednostavno izostavljala u pojedenim složenijim riječima, pa mi je tako košarka bila koarka, ili njihaljka je bila njihaka i sl. S vremenom i maminim inzistiranjem na uporno vježbanje, uspješno sam savladala sve poteškoće na koje sam naišla.
Sada to gledam s drugačije perspektive, jer sam učiteljica, koja će uskoro biti i mama jednog prvašića. Nastojat ću i truditi se da mu olakšam čitanje i pisanje koliko je moguće, tako da igramo razne igrice o pogađanju slova, ili koji broj si zamislio/zamislila, ili reci jednu riječ koja počinjem slovom A, i sl. Užitak mi je kada mu čitam knjige, i volim to naše zajedničko vrijeme s knjigom, jer mu želim usaditi ljubav prema čitanju koju i ja njegujem. Mojim učenicima uporno govorim kako je važno čitati, jer time obogaćuju svoj rječnik. Ako zavoliš čitanje od malih nogu, onda ti se lektira neće činiti kao kazna, već kao nagrada ili šlag na torti, u kojima otkrivaš nove zgode i nezgode likova iz knjige.
Hoću li od njega tražiti izvrsnost u čitanju i pisanju? Neću, sve će to s vremenom doći, nekome prije, a nekome malo jednostavno treba vremena, kao uostalom i meni, da mu se sve posloži na mjesto. Trebamo svojim primjerom i poticajem biti oslonac našim đacima, jer djeca su ogledalo svojih roditelja. Mi roditelji, ali i učitelji trebamo biti poput pripremljene odskočne daske, koja stoji i čeka dijete/učenika, da se prvo pripremi, zatim oslobodi straha i na kraju odskoči visoko u visine, a zna se da nam je onda svima samo nebo granica.
SARA – žena, mama, učiteljica
