Vedran Ćorluka unio se u kameru i rekao: ‘Franka, nisam se zdrobio, na kavi sam!’ A zatim nastavio otkidati na Ima li nade za nas. Kao i većina nacije, krepala sam od smijeha, a onda proslijedila video mužu uz ohrabrujuću konstataciju. Vidiš da se svako pravo muško boji svoje žene i mora javljati stanje stvari dok je ‘na kavi’. Vedran Ćorluka upravo je postao heroj svakog uparenog mužjaka koji između rundi šalje poruku ‘živ sam, sve je ok, neću dugo’. Junak svakog onog koji se izvlači da mu žena ne da van kad mu se zapravo ne da. Idol svakog onog koji zna da nosi hlače u vezi, ali se istovremeno malo boji vlastite žene. Jer dobro je poznato da u svakoj ženi viri vrag pa ne treba tjerati mak na konac.
Davno sam naučila da svaki onaj lokalni galamdžija ima ženu koja ga popreko gleda preko sale, kao i da je uvriježeno pravilo da što je veća muškarčina vani, žena ga čvršće drži pod papučom kod kuće. I uvijek su mi bili smiješni moji ‘neupareni’ prijatelji sa velikim izjavama o tome ‘šta njegova cura mora imati i kakava biti’, a još smješniji su sada kada ih gledam kako ponizno klimaju glavicom i skaču na svaki mig uz popratni ‘da, draga’.
Moj je muž uvijek bio jedan od onih dobri dečki koji su se morali boriti s predrasudama. Jer žena mu je, jelte, ovako malo nagla i blagoslovljena s resting bitch facom tako da nikad nije imao ni šanse zaraditi neki macho status. Ali kada smo bili cura i dečko, njegovo dobro ponašanje bilo je klasificirano kao papučarsko. Jer hej, on voli i poštuje vlastitu djevojku, mora da je papučar. Jer me ne voza, uvažava moje mišljenje i ne smatra da se ‘zna gdje je ženino mjesto’. I ne samo to, on je uvijek bio dovoljno emancipiran da je znao da pravi muškarac ne vodi moje bitke za mene, već mi samo pruža potporu iz pozadine.
S vremenom se taj dečko pretvorio u najboljeg muža i tatu na svijetu, a ja sam postala ‘sretnica’. Sretnica jer mi muž pričuva dijete. Sretnica jer zna skuhati hrenovke, a ponekad i ručak, kad nam se radni rasporedi poklope. Sretnica jer zna kako izgleda usisavač i gdje mu, začudo, stoje gaće u ormaru. Sretnica jer dobrovoljno provodi vrijeme s vlastitim djetetom, a ne traži ni prvi slobodan trenutak da šmugne od žene. Jer fora je hodati sa sirovinom i naslikavati se za instač. Biti u braku s jednim nije baš tako zanimljivo.
I što sam starija, sve burnije reagiram na takve opaske. Jer vidite, i ja sam na početku mislila kako sam ja zaista ‘sretnica’ i kako je divno to što sam ‘ubola tako kvalitetnog muža’. A onda, kada je došla Morana, u besanim noćima sam shvatila da ništa tu nije puka sreća i da mi ništa nije palo s neba. Za početak, ja sam si izabrala kvalitetnu osobu s kojom ću rasti. Izabrala sam si osobu koja mi odgovara po karakteru i svjetonazorima. Onu koja ima podjednake planove za budućnost kao i ja, i koja cijeni iste moralne i etičke vrijednosti. A nakon što sam ga izabrala, sedam godina sam uložila u našu vezu. Isto kao što je ulagao i on. Jer od samog početka, nas dvoje smo tim. Međusobno si čuvamo leđa i brinemo se jedno o drugome.
Najveća uvreda na svijetu bila bi mi spoznaja da on zaista ne želi provoditi vrijeme s nama. Da njega ne zanima što je dijete radilo u vrtiću i kako je ručala. Da mu nije vrhunac vikenda otići na vožnju biciklom i musav jesti waffle s Moranom. To se zove obiteljski život i mi ga živimo zajedno. Kao i sve veći broj mojih prijatelja. I svakim danom sam sve ponosnija kada vidim kako moji nekad macho frendovi presvlače pelene, bespogovorno guraju kolica, a onda popodne popravljaju sifon u vlastitoj kuhinji. I pri tome se ludo zabavljaju. To vam je, dame i gospodo, pravi macho muškarac! Ostavite vi sebi nabildane napuhane egoistične primjerke u gymu. Ne treba nama netko tko zna nazvati majstora i naručiti dadilju. Prvo, to znam i sama, a drugo, dadilja nam služi da nas zamijeni oboje, a ne da si on oslobodi raspored. Partner je netko tko s vama želi dijeliti život i, niti ja, niti moje prijateljice u sve većem broju, nismo sretnice. Mi smo samo rano prepoznale tko će izrasti u pravog muškarca, a tko će se baviti dječjim kompleksima zauvijek.
I zato mi, molim vas, nemojte više govoriti da sam sretnica. Je, i meni se moj muž javlja ’s kave’ da mi kaže da se nije zdrobio (iako je i meni i njemu jasno da je), baš kao i Franki. I niti jedna od nas dvije nije ‘ubola’, niti je osvojila Jackpot. Mi smo samo žestoko radile na tome da pronađemo čovjeka među dječacima. I to je sve.
MAJA @maja_marich
Istetovirana supermama s njemačkom adresom. Zaljubljenik u pisanu riječ, fitness fanatik i predani obožavatelj onesija. Jarac u horoskopu, novinar po zanimanju, mama po vlastitim preferencijama. Rođena sam na Božić, jedan od najhladnijih u povijesti Slavonskog Broda i to mi je zapečatilo sudbinu. Ledeni prsti, sumrak uz lampice i mračno sanjarenje moj su životni poziv. Nije bilo druge nego da sve to pretočim u pisanje. Drugačije ne znam! Tako je i nastao blog #misusovo, glavni i odgovorni krivac za sve izlete koje od tada imam. Borim se protiv predrasuda od kada znam za sebe, prečesto i nesvjesno tako da sam već profesionalac na tom polju. Sarkazam i humor moje su oružje. I kao pravi jarac u horoskopu, izrazito sam hladna i proračunata izvana, ali duboko duboko unutra čuči prava slavenska duša, topla, neiskvarena, ali nikada u potpunosti zadovoljna.
Odlican tekst! Slazem se sa svime ?