Dugooo sam čekala taj trenutak, taj osjećaj kad ću napokon reći imam vremena za sebe i vremena za posvetiti se samoj sebi. Vrijeme u kojem ću bezbrižno lutati po stanu, tražeći si posla, kojeg uvijek imaš ili jednostavno sjesti na kauč i samo predahnuti. Zadnjih šest godina mog života proletjele su u trenu. Istina je kad kažu da kad si stariji godine sve brže idu, iako bih ja otkad sam rodila htjela da vrijeme uspori. Da upijem svaku trenutak proveden s njim, jer neću se ni okrenuti a moje malo čudo odlepršat će iz kuće. A do tada, uživam, uživam u svakoj minuti provedenim s njim i svakoj minuti kad sam bez njega. Jer sad je napokon došlo moje vrijeme.
Vrijeme u kojem kuća više ne odzvanja stalno: „Mama, mama, mama!“ Nego je aktualno: „Tata, tata, tata! Idemo igrati nogomet! Daj, tata idemo!“ Samo ću reći: NAPOKON! Napokon da više nisam ja u centru pažnje, nego tata. Napokon je tata u prvom planu, a mama je za sve ostalo tu. Napokon njih dvojica bez mene idu vani na igralište igrati nogomet. Napokon sam dočekala malo mira dok pokušavam brzo sve pospremiti i da se sve čini tip-top. Naravno, uvijek je tu bio tata, ali sad su si oni veliki frendovi i baš su se kliknuli u najvažnijoj sporednoj stvari u svijetu: NOGOMETU! Igralište je postalo njihovo omiljeno mjesto u kojem se svakodnevno rekreiraju. Odnosno tata se rekreira, a sin crpi zadnje atome snage, jer nakon nogometa jednostavno utone u san.
A mama? Mama nekad čita časopise, nekad sprema veš, nekad istovremena kuha i sprema stan, uglavnom iako nikad nema odmora, zapravo je to odmor. Biti sama malo u stanu i uživati u tišini i samoći. Samo mi je to nekad potrebno – tiiiiiišina. Ponekad čak osjećam grižnju jer nisam s njima, bojim se da neću nešto prepustiti, ali onda se brzo vratim u realnost i kažem si da je sad njihovo vrijeme, a moje vrijeme počinje čim iziđu s kućnog praga. Išla sam nekoliko puta s njima na igralište, ali to je za mene potpuno gubljenje vremena, jer ja ih samo gledam dok si oni napucavaju u gol, a ja razmišljam što sam sve mogla napraviti da sam samo ostala kući.
Zato drage moje mame cijenite svaku sekundu provedenu s njima, ali i svaku sekundu bez njih. Nisam sebična kad kažem da svaka mama zaslužuje možda sat vremena dnevno ili nekad 10 minuta dnevno ne biti samo mama, nego biti i žena. Žena koja jede posljednje ostatke čipsa ili čokolade dok nema djece, žena koja si lakira nokte s jednom rukom, a s drugom rukom telefonira, ili žena koja shvaća da je potrebno samo predahnuti od svakodnevnih obaveza kako bi na taj način jednostavno napunila baterije za ostatak dana.
Zato ja svaki svoj #momtime iskoristim, nekad radeći nešto korisno, ali nekad samo odmarajući svoj um i tijelo. I nisam zato nemajka što uživam u svojoj slobodni.
SARA @sara.astrid_m
