Prvi plusić i srce treperi,a onda svaki put opet u iščekivanju do sljedećeg pregleda i tako devet mjeseci do dana kada konačno ugledate to svoje klupko sreće. No, onda kreće prebrojavanje svih prstića na nogicama i rukicama, detaljna analiza cijelog tijela i provjeravanje svakih nekoliko minuta diše li ta mala kreacija i tako možemo reći da ide u krug.
Poznato? Naravno i to je sve u redu, to smo sve prošle. No ima nešto u tom pozitivnom stavu i samom umu koji je pokretač svih naših misli koje utječu na to kako se osjećamo i u konačnici to sve djeluje na ishod događanja u majčinstvu.
Ovo je moja priča. Prva tri mjeseca trudnoće meni su bila najteža iz razloga što sam već u 4. tjednu prokrvarila, pa strah hoće li moja kreacija izdržati, dani u bolnici i čekanje hoće li to srce prokucati. Nikada neću zaboraviti tu noć prije ultrazvuka kad mi je doktor u viziti rekao da sve ovisi o sutrašnjem pregledu pa će odlučiti što ćemo dalje, jer se još ne nazire plod.
Ja sam po prirodi pozitivna i vrckava osoba i u svemu tome strahu, duboko sam udahnula i u svoj um stavila pozitivne misli, prepustila se zamišljanju da će sutra meni na taj veliki dan sve biti dobro. Kako nisam mogla spavati (doduše jer je pored mene u krevetu ležala bakica koja je hrkala cijelu noć), stavila sam si slušalice u uši i pustila baby pjesme. Pjevušila sam tako do ujutro i zamišljala pozitivan ishod sutrašnjeg dana kako će s mojom kreacijom biti sve u redu. To me je tako smirilo i sjećam se da sam se ujutro za vizitu budila sa zvukom najljepših baby pjesama.
Trebalo se sada suočiti s pregledom. Pomolila sam se i rekla sama sebi moram ostati pozitivna i bit će sve u redu. Nije bilo vremena za negativne misli. Tako sam oko 9 sati došla na pregled i taj ću ultrazvuk pamtiti cijeli život. Doktorica je rekla “vidite ovo što lupka to je srce vaše bebe“. Suze radosnice počele su frcati na sve strane. Jednostavno bilo je sve u redu. Sve je dobro prošlo. U 5. tjednu srce moje kreacije je prokucalo. Nikada neću zaboraviti taj dan. Plakali smo i suprug i ja od sreće. Tako sam ja već sljedeći dan puštena kući.
Vratila sam se u bolnicu još sljedeća 2 mjeseca po 5 dana zbog temperature i gripe koju sam pokupila, no svojim pozitivnim razmišljanjem nisam dopustila da nam išta stane na put i jednostavno sam samu sebe motivirala i govorila si da sam majka koja može sve. Tako je i bilo. Sljedećih 7 mjeseci trudnoće bilo je lako. Odlučila sam si olakšati situaciju i roditi u bolnici u Novoj Gradiški za koju sam imala odličan osjećaj jer su svi hvalili osoblje, a meni je najbitnije bilo da sam smirena i pozitivna. Tako sam si zamišljala i porod, da će ići sve glatko, da ću svakim jačim trudom biti bliža upoznavanju svoje kreacije, unatoč tomu što su govorili da boli i da nije lako, ja sam slušala samo sebe i jedva sam čekala taj dan.
Kako sam na zadnjem pregledu saznala da će ipak ići carski rez i to još taj dan (a trebao je biti za 3 dana jer sam u međuvremenu dobila trudove, koje sam osjetila samo u leđima, valjda jer sam bila toliko uzbuđena i sretna i pozitivna) zbog toga što je moj Tin bio veća beba a ja mršavica i niža rastom, bez pardona sam se odlučila da to bude spinalna anestezija. Htjela sam biti svjesna kad on izađe i da ga zagrlim i izljubim. Tako je i bilo, ostala sam taj dan u bolnici, sva uzbuđena, čekajući tih 19 sati kada je dogovoren carski.
Sve ove pripreme prije sam doživjela kroz osmijeh. A u salu sam ušla tako vesela, smirena, a opet uzbuđena. Doktori nisu mogli vjerovati kako se ničega ne bojim. Cijelo vrijeme sam pričala s njima i još dvojicom predivnih anesteziologa koji su brinuli o meni i samo sam govorila kako mi je lijep. Tako je i bilo. Neću zaboraviti kako mi je jedan od anestezoiloga rekao „Malena ništa se ne brini, nalaziš se u najsigurnijoj sobi u zgradi“. Zahvaljujući osoblju i mom pozitinom stavu i razmišljanju ja sam izgurala trudnoću do kraja uspješno i nisam dozvolila da me pojede
strah i negativne situacije na početku nego sam išla naprijed stvarajući svoj pozitivan film.
Porod mi je bio odličan i opet bi ga ponovila. Rez mi je malen i tih 7 šavića uvijek će me podsjećati kako je bilo lijepo iskustvo i opet bi ga ponovila. Evo i nakon 4 mjeseca ja uživam u svakom trenutku sa svojim princem. Čvrsto vjerujem da zahvaljujući mom pozitivnom stavu utječem na to da moj Tin nije imao grčeve uopće, već je toliko nasmijan i veseo i da, on spava cijelu noć.
Zato drage mame koje ste na početku ovog divnog putovanja i one koje samo što niste rodile zapamtite, zamislite si uvijek pozitivan ishod i slobodno kreirajte svoje pozitivne priče jer um i vaše misli su pokretač svega, ako si zamislimo pozitivno tako će i biti, jer drugačije ne može. Vi ste te koje birate, a izaberite mudro i pozitivno. Pozitivnim razmišljanjem utjecat ćete na svoje dijete i njegov odgoj a i druge divne životne situacije kojih će biti na ovom divnom putovanju majčinstva, a vaše dijete će vas pamtiti kao nasmijanu majku.
Pa ima li bolje od toga?
Photo: Unsplash
JASMINA
