Koliko puta dnevno čujete ovu uskličnu rečenicu? Koliko puta tjedno čujete ovu rečenicu? Vaš odgovor je vjerojatno često, odnosno svakodnevno. Barem je tako u mom slučaju kad smo zajedno u trgovini, tada je to njegova jedina rečenica. Ako izađemo iz trgovine samo s kupljenim kinder jajetom ili čokoladicom, to je za mene uspjeh. Zašto? Uspjeh je odvratiti njegovu pažnju s polica punih igračka, police koje kao da viču samo njegovo ime i govore mu: „Kupi me!“ „Uzmi me, trebaš me!“
Za zajednički odlazak u trgovinu potrebno je unaprijed dogovoriti taktiku i dobro poznavati tlocrt trgovine kako bi se izbjegle opasne zone, odnosno polja s igračkama. Moja taktika u posljednje vrijeme je unaprijed napisati popis za kupnju, te što u kraćem roku kupiti sve potrebno. Ako se ipak nađemo u opasnoj zoni, onda smišljam plan B koji se sastoji da ne kupimo neku glupost. Već ako i nešto želi potrudim se da to barem bude korisno ili poučno. Kupnja slikovnice, dječjeg časopisa, društvene igre ili puzzle, smatram dobro investicijom. Ali ako kupimo još jednu figuricu iz serije Slugterra, ili neke random sličice/kartice/figurice/naljepnice, koje će se ubrzo izgubiti negdje po stanu ili u okolici, onda je to zaista loša investicija odnosno bacanje novaca.
Najlakša i najjeftinija taktika je da dijete ne vodimo s nama u kupnju. Znamo to svi, ali to je jednostavno nekad nemoguće ostvariti. Iako se u posljednje vrijeme zaista potrudim da kupnju odradim sama u miru, bez natezanja i vučenja za rukav, nekad jednostavno moramo zajedno u avanturu. Da se razumijemo, i ja se pitam kako da naša djeca ostanu imuna na sve reklamne promidžbe koje ih okružuju gdje kod se okrenu. Okružuju ih u školama/vrtićima/parkovima/igralištima, kada vide da njihovi vršnjaci to imaju, onda oni smatraju da i oni to moraju imati.
U današnjem društvu kada je sve nametnuto ili gurnuto u prvi plan, kako da naša djeca odrastaju bezbrižno i rasterećeno? Kako da nauče cijeniti kada im kupimo samo čokoladicu. Kako kada je njihov prijatelj dobio novu akcijsku figuricu. Kako mu objasniti kako mu mama ne može uvijek sve kupiti. Razgovorom. Samo razgovorom možemo doprijeti do njihove male pametne glavice i objasniti im kako imaju sve što im je potrebno. Jedino što se ne može kupiti je ljubav. Ljubav koju osjećamo za ta mala bića je nemjerljiva i zato nam i ta kupnja u trgovini ne pada tako teško.
Photo: Unsplash
SARA @sara.astrid_m
