Nedavno me prijateljica u panici pitala je li Morana imala fazu neprestanog plakanja u prva tri mjeseca života. I ja sam ozbiljno stala na par sekudi – jer se nisam mogla sjetiti. Pogledala sam upitno muža na što je on začuđeno rekao ‘da naravno da jesmo’. I tek u tom trenutku mi se djelomično vratilo. Da, imali smo. Da, ne sjećam se previše.
Ono čega se, doduše, sjećam je trenutak kada sam pitala mamu za neki detalj iz svog djetinjstva. Nešto kao ‘kad sam prvi put išla u zoo ili koja mi je bila omiljena priča s dvije godine?’. Mama je bez imalo živciranja zaključila da nema blage veze, a ja sam ostala smrtno uvrijeđena. Jer KAKVA je to mama koja ne zna tako relevantne stvari iz djetetovog života?! Naravno, tada sam bila u dvadesetima i nisam imala djece što znači da nisam imala pojma kako majčinski mozak funkcionira.
Sada se ispostavilo da je moj majčinski mozak identičan kao onaj moje mame. I bome, ne postaje lakše.
S vremenom sam naučila da je radosnica zaista riznica, ali i nasumični zapisi u mobitelu. U jednom blještavom trenutku porodiljnog mi je palo na pamet zapisati samo tri natuknice po Moraninim mjesecima – i sada mi je drago da jesam. Jer da nisam, ja već sada ne bih znala kada se prvi put nasmijala, a kada ustala. Da, bilo je sve po planu i programu, ali ja sam tip kojem su dani lako stapaju u tjedne, a tjedni u mjesece i kako vrijeme prolazi, granice postaju pretanke.
I ne mogu garantirati da će me ikada prestati gristi savjest zbog toga, ali moj mozak jednostavno tako funkcionira. U stanju sam zapamtiti nebitan detalj za iduće stoljeće, ali naprosto ne mogu pamtiti školske natuknice.
Morani je tako pao grah i to će morati prihvatiti. Ona ima mamu koja neće znati kada joj je izašao treći zubić i kako joj se zvala teta iz prvog vrtića. Mamu koja ima problem s pamćenjem imena i dječjih igračaka, kao i broja noćnih podoja ili svih pjesmica koje smo ikada otpjevali. Ali ima mamu koja će se sjećati prvog izlaska na snijeg (iako ni približno ne znam datum) ili prvog plivanja, prvog plesanja uz One Direction i prvih provala.
A ono čega se mama ne sjeti – potražit će u mobitelu ili na blogu. Jer mama s pamćenjem zlatne ribice je odavno naučila da pametan piše, a budala pamti. Pa sam valjda negdje nekad zapisala.
MAJA @maja_marich
Istetovirana supermama s njemačkom adresom. Zaljubljenik u pisanu riječ, fitness fanatik i predani obožavatelj onesija. Jarac u horoskopu, novinar po zanimanju, mama po vlastitim preferencijama. Rođena sam na Božić, jedan od najhladnijih u povijesti Slavonskog Broda i to mi je zapečatilo sudbinu. Ledeni prsti, sumrak uz lampice i mračno sanjarenje moj su životni poziv. Nije bilo druge nego da sve to pretočim u pisanje. Drugačije ne znam! Tako je i nastao blog #misusovo, glavni i odgovorni krivac za sve izlete koje od tada imam. Borim se protiv predrasuda od kada znam za sebe, prečesto i nesvjesno tako da sam već profesionalac na tom polju. Sarkazam i humor moje su oružje. I kao pravi jarac u horoskopu, izrazito sam hladna i proračunata izvana, ali duboko duboko unutra čuči prava slavenska duša, topla, neiskvarena, ali nikada u potpunosti zadovoljna.
