U JEDNOJ RUCI DIPLOMA, A U DRUGOJ RUCI DIJETE

Subota je. Skoro podne. Ručak je u pećnici. Stan je skoro pa uredan, a ja imam malo vremena za pisanje. Pisanjem oslobađam svoje misli koje najčešće nastaju kad čistim i pospremam, tada sam najproduktivnija. Ne gledam vijesti, jedino ako u prolazu nešto uhvatim. Ali sam čula kako su posljednjih dana jedna od tema u Hrvatskoj lažne diplome i provjera diploma u svim obrazovnim ustanovama. Tako da će i moja diploma doći na provjeru. Ali neću sad o lažnim ili kupljenim diplomama, ispričat ću vam svoj put do diplome.

Nisam jedina kad kažem da sam postala mama za vrijeme studiranja. Nisam jedina mama koja je na promociji imala diplomu u jednoj ruci, a dijete u drugoj ruci. Kad sam saznala da sam trudna, nikad nisam pomislila kako ću ostaviti fakultet i odustati od studiranja. Znala sam da neće biti lako, ali nikad nisam odustala. Sjećam se kako sam u osmom mjesecu trudnoće došla na jedan usmeni ispit i profesorica mi je rekla kako moram napisati da na svoju odgovornost polažem ovaj ispit. Sjećam se kako mi je to bilo smiješno, jer sam se super osjećala i naravno da sam ispit riješila kao od šale. Cilj mi je bio riješiti što više ispita dok sam bila u jednom komadu, ali samo tri mjeseca nakon poroda otišla sam položiti nove ispite u ljetnom semestru. Sjećam se kako sam skripte nosila na plažu, moja mala beba spavala bi pored mene, a ja bih učila i čitala. Nije bilo lako, učiti između dojenja, presvlačenja, kupanja, ali sve se nekako posložilo i jednostavno išlo svojim putem.

Posljednja godina studiranja bila je najteža. Tonči je tek počeo s (ne)privikavanjem u vrtiću, a ja sam jurila na predavanja. Dizanja u 6 ujutro kako bih na vrijeme krenula i u 8 ujutro već bila na fakultetu. Najveća prepreka bila je to što je moj fakultet udaljen 90 km u jednom smjeru, od mog mjesta stanovanja. Srećom predavanja nisu bila svaki dan, ali recimo da sam tri puta do četiri puta tjedno jurila na predavanje u drugi grad. Bilo je to puno odricanja sa svih strana. Srećom uskakali su, osim mog muža, djedovi i bake s čuvanjem, jer predavanja su bila i u popodnevnim satima. Bilo je čudno biti na tim predavanjima jer sam jedino razmišljala je li moja beba nahranjena, naspavana i slično. Nisam više bila samo obična studentica, sad sam bila mama studentica kojoj je primarni cilj bio što prije završiti fakultet i početi raditi svoj posao. Nije više bilo pitanja što odjenuti četvrtkom na „student partyu“, sad je pitanje bilo jesam li sve oprala i pripremila za drugi dan.

Tijekom moje zadnje godina studiranja i obavljanja mog primarnog posla mame, bilo je puno zgoda i nezgoda. Bilo je trenutaka kad mi je bilo teško pripremati seminare, predavanja na fakultetu i pritom ljuljati dijete da napokon zaspi. Najčešće sam u večernjim i noćnim satima rješavala sve obaveze vezane za fakultet. Bilo je dana kad sam mislila da nema kraja svim obavezama. Srećom imala sam dobre kolegice pa smo si pomagale sa skriptama i bile su velika potpora tijekom studiranja. Ponekad sam znala i ostati spavati kod kolegice, odnosno prijateljice jer smo imale ispite ili predavanja dva dana zaredom. Ali moram priznati da od kad sam postala mama učenje je išlo sve bolje, odnosno najbolje. Znala sam da imam ograničeno vrijeme, tako da sam imala primjerice jedan dan za naučiti cijelu skriptu, i bez problema mi je išlo za rukom. Ocjene na fakultetu nikad nisu bile bolje nego na toj zadnjoj godini, seminari i predavanja bili su sve uspješniji. Pozornost na fakultetu bila je na najvećem nivou, nije bilo izgubljenog hoda. Tako da smo nekako svi zajedno riješili tu zadnju godinu studiranja.

Dan kad sam napokon zaslužila svoju diplomu je dan kad sam bila ponosna na sav svoj trud, zalaganja i odricanja tijekom studiranja. Ponosna što sam na kraju ipak uspjela, iako su mnogi sumnjali u mene. Ponosna što se sav moj trud isplatio. Ponosna što osim svoje diplome imam i svoju malu obitelj. Moja obitelj je moja najveća diploma u životu. Diploma koju sam stekla rođenjem svog sina je diploma koju mi nitko nikad neće oduzeti. Zato svim mamama koje su se našle u mojoj situaciji poručujem da ne odustaju. Ako se trudite i to želite na kraju ćete uspjeti u svom cilju. Bit će teških dana, neprospavanih noći, ali kad na promociji diplome oko vas stoji vaša mala obitelj osjećat ćete se kao da ste osvojili svijet.

Jer vaš svijet je u vašim rukama.


SARA @sara.astrid_m

Mama jednog nestašnog, brbljavog i znatiželjnog šestogodišnjaka, koji na jesen kreće u školu. Zaljubljena u more, sunce i suncokrete. Živi u Istri (terra magica), na zapadnom dijelu polutoka (Umag). Nostalgična za svojim otokom Vrgadom, gdje je provela najdivnije ljetne praznike svake godine (gdje drugdje, nego kod nonića). Vječni pesimist, ali romantična u duši. Srce joj je puno kada zna da svojim trudom i zalaganjem na poslu dopire do srca svojih malih učenika i pokreće njihov um. Voli raditi s djecom, jer su iskrena i uvijek, ali baš uvijek ju nasmiju, pa kako da joj dan i bude loš uz njih. Voli čitati dobre knjige i časopise, a u posljednje vrijeme ima i potrebu za pisanjem, iako je oduvijek voljela pisati sastavke i dnevnike (kako ih ona zove, memoare iz osnovne i srednje škole, ili podsjetnici na svoje prve ljubavi ili tadašnje velike brige).