Posljednjih mjeseci intenzivnije razmišljam o svojim navikama vezanim za kupnju odjeće i obuće. Cijela je priča započela selidbom u novi stan kada sam (nakon jako dugo vremena) na jednom mjestu vidjela koliko odjeće i obuće zapravo posjedujem. Treba li mi uistinu toliko? Zasigurno da ne, ali me veseli. Gotovo svaku ženu veseli, zar ne?
Selidba je donijela i novi, znatno veći ormar od onog u podstanarskom stanu, ali i još jedno pitanje – trebam li uistinu toliko? Ne, ali me veseli. Sve dok jedan dan nisam shvatila da me i ne veseli onoliko koliko sam mislila. Ipak, unatoč svjesnoj činjenici da nosim svega četrdesetak posto ormara, nešto jače od mene me tjeralo da konstantno „zvirkam“ po ovoj ili onoj stranici u potrazi za nečim novim što bi me (iznova, iznova i iznova) moglo razveseliti. Bezuspješno.
Paralelno s vlastitim unutarnjim previranjima, sve više sam se počela zanimati i za samu psihologiju kupovine pa tako i za kanale, blogove i dokumentarne filomove koji se bave konceptom brze mode (eng. Fast fashion) te njenog utjecaja ne samo na našu psihu već i na ekološki i etički aspekt iste.
Lagala bih kada bih tvrdila da je ovo bio moj prvi susret sa spomenutom problematikom. Svatko od nas je barem jednom u medijima naišao na vijest o pretjeranom konzumerizmu, hiper produkciji, zatrovanim vodama ili nehumanim uvjetima rada u tzv. sweatshopovima. Šok i nevjerica bi trajale par sati, a onda bih nesvjesno (ili svjesno) slegnula ramenima uz zaključak da „neka mala ja“ ne može promijeniti svijet i poredak. Ovoga puta nije bilo tako. Niti jednom, sve do sada, nisam danima razmišljala o ovom novom konceptu s aktivnom željom da naučim više, da ispitam detaljnije, da donesem vlastite zaključke i odluke na temelju onoga što sam pročitala ili pogledala. Dani su se pretvorili u tjedne sve dok se u glavi nije dogodio svojevrsni preokret i trenutak kad sam donijela odluku. Želim nešto promijeniti.
Spremna sam odreći se kupnje. Vjerujem da sam u ovoj fazi života spremna prestati vjerovati da su Leonardo Di Caprio i par desetaka tisuća aktivista oni koji se trebaju pobrinuti za mjesto koje svi mi zovemo domom. Moju savjest više ne može zadovoljiti činjenica da postoje ti neki tamo ljudi čiji je posao da se brinu i da jedna, „mala ja“ – ne mogu nikako utjecati na onečišćenje nekih tamo voda ili nekih tamo zatrovanih polja pamuka ili pak na nehumane uvjete rada nekih tamo žena (jer je primarno riječ o ženama) u nekim tamo dalekim zemljama. Vjerujem da svaka dobra i velika promjena počinje od nas kao pojedinaca i mislim da svatko od nas može, ukoliko želi, uistinu učiniti razliku. Ako tako mislim i vjerujem, zašto bi bilo toliko teško donijeti odluku o promjeni ponašanja i navika?
I ne, smisao nije u tome da zapalimo svoj cjelokupni ne-etični ormar ili organiziramo prosvjed ispred Zare, Manga ili H&M-a. Smisao nije u tome da agresivno napadamo ljude koji misle i rade drugačije od nas. Smisao nije u tome da zaboravimo na novu odjeću te se prisilimo na obilazak second hand dućana iako nam taj vid kupnje nikada nije bio previše primamljiv. Smisao nije ni u tome da je nešto nekome zabranjeno.
Smisao je u osvještenosti i informaciji. Smisao leži u našoj odluci da nešto promijenimo i svjesnosti zašto nešto uopće želimo promijeniti. Smisao je u načinu na koji svatko od nas, sukladno željama, mogućnostima i potrebama provede u djelo nešto što smatramo ispravnim i dobrim.
Spremna sam odreći se impulzivne kupnje iz jednostavnog razloga što imam i više nego dovoljno. Spremna sam nositi i voljeti ono što već imam. Spremna sam odgovornije se ponašati prema onome što već posjedujem. Spremna sam racionalnije i kvalitetnije kupovati. Prilikom nekih budućih kupnji, spremna sam podržati one koji posluju sukladno mojim etičkim i ekološkim standardima.
Spremna sam sama, korak po korak, činiti razliku, a ne očekivati od drugih da to čine umjesto mene dok ja kolutam očima na šokantne vijesti ili srčano plješćem na inspirativne TED-ove i ne činim apsolutno ništa.
IVANA
Uvijek sređena, naspavana, racionalna, odmjerena #supermama dvojice dječaka koja će na našem portalu dijeliti savjete kako biti sve to. ? Ili NE!? Idemo ispočetka… tridesetdvogodišnja Zagrepčanka i ponosna mama dvojice malih muškaraca koja (nekad manje, nekad više uspješno) pokušava “žonglirati” između majčinstva, posla i mrvice slobodnog vremena za sve one male, ženske radosti koje ovaj život čine ljepšim. Zaljubljenica u modu, kavu, čokoladu, dvorce i Instagram. Na našem će portalu pisati o svim onim pitanjima s kojima se susreće gotovo svaka današnja žena i majka. Ivanine dogodovštine možete pratiti na @5foot7andbambieeyes
