kako ćemo i hoćemo li uopće preživjeti polazak u jaslice?

unsplash.com

Prošla su dva tjedna prilagodbe na jaslice i vrtić ili školu. Svaki period koji prolazite sa svojom djecom ima svoje izazove, ali ipak za djecu jasličke dobi ovo su bila dva izuzetno stresna tjedna. Jaslice su mjesto gdje se djeca prvi put odvajaju od roditelja i ulaze u interakciju s nepoznatim odraslim osobama i s djecom te se od djece puno očekuje. Kako djeci, tako i vama roditeljima, ovo je izuzetno emocionalno zahtjevno razdoblje života.

Iz dosadašnjeg iskustva, moramo reći da je ovo tjedan u kojem se dogodi vrhunac „ludila”, dječjeg plakanja, roditeljskog preispitivanja i emocionalnog raspadanja koji narušava vaše obiteljske rutine.
Vrijeme trajanja prilagodbe ne možemo izmjeriti i teško je reći koliko će prilagodba trajati. To ovisi o više faktora kao što su dob djeteta, karakter i temperament djeteta te o grupnoj dinamici i stavu roditelja. I zbog toga ne uspoređujte svoje dijete s drugom djecom, dajte sebi i svom djetetu vremena.

Dobra vijest je da se stvarno većina djece kroz mjesec dana u potpunosti uspješno prilagodi i nakon toga možete zaboraviti ove početničke muke.

Vjerujemo da ste svi kao roditelji prije samog početka prisustvovali roditeljskom sastanku na kojem ste upoznali odgojitelje svoje djece i gdje vam je pojašnjeno kako će ovaj naredni period izgledati i što možete očekivati od svog djeteta.

Odgojitelji ili vi sami uz pomoć Googla ste se upoznali s popratnim reakcijama na prilagodbu kod djece, ali uvijek se u pravilu dogodi da dio roditelja prečuje što odgojitelji govore. Tako da su drugi, treći tjedan jaslica izvan sebe od plača djeteta. Nama odgojiteljima je to dodatna frustracija, upoznali smo vas sa svim reakcijama i nije nam jasno zbog čega ste sad zabrinuti!?

Ne znamo jeste li u ovom periodu uopće i pomislili na svoje odgojitelje i koliko je ovo stresan i izazovan period i za njih?

Nama stvarno nitko nije dao čaroban štapić pomoću kojega bi djeca prestala plakati. Veliki trud je uložen od strane cijelog tima u vrtiću da prilagodba prođe što jednostavnije. Prilagodba traje koliko god je potrebno vašem djetetu da prihvati novonastalu situaciju i zato nemojte stavljati pred dijete i sebe velika očekivanja.

Uglavnom, svima je ovaj period težak, ali ipak mi odrasli znamo da moramo na posao zbog egzistencije i ako nemamo drugu opciju za svoje dijete nego jaslice, onda morate prvenstveno vi prihvatiti vašu odluku da ćete dijete predati stručnim i obrazovnim odgojiteljima.

A sad zamislite kako je malenome djetetu koji ne zna sve ovo i nije mu jasno što se to događa? Zašto ga roditelji odjednom vode na neko čudno mjesto? Mjesto koje mu je prvih par dana bilo jako zanimljivo i bilo je skroz dobro, dok su roditelji bili s njim, i onda odjednom ostalo samo bez svoje primarne zaštite – svojih roditelja. Mi smo njima nepoznate osobe koje pred njih i drugu djece stavljaju određene zadatke sukladno dobi djece.

Ono što je presudno za dječje shvaćanje cijele situacije je vrijeme koje im je potrebno za usvajanje nove rutine.

Djeca nemaju pojam o vremenu i onog trena kad ostanu sama u jaslicama njima se to čini kao nešto trajno, nisu sigurni da ćete se vi vratiti. Potrebno im je vrijeme da usvoje dnevni ritam: igra, ručak, spavanje, užina i povratak roditelja, a nakon toga ide igra s igračkama ili pronalazak utjehe u odgojitelju.

Najveći izazov uz samostalno ostajanje u vrtiću je spavanje u jaslicama. Vi sami znate kako uspavljujete svoje dijete, a mi odgojitelji imamo ispred sebe 15-ak djece koje se uspavljuje na 15 različitih načina i u pravilu rijetko koje dijete legne i zaspe samo.

Upravo zbog toga naglašavamo da se u ovom periodu ne miču prijelazni objekti, dude, bočice, plišanci. Prijelazni objekt im daje im sigurnost i nema ga potrebe uzimati, samo je potrebno obilježiti plišance, dude, krpice. Voljeli bi da prihvatite da je plač normalna dječja reakcija na novu situaciju, kao i odbijanje hrane i spavanja ili ljutnja na roditelja.

Danas živimo u virtualnom svijetu u kojem nam životi trebaju biti savršeni kao na društvenim mrežama, bombardirani smo savršenim roditeljstvom i strahom od bilo kakve dječje frustracije. To je problem nas odraslih koji svoju nesigurnost, tugu i strah prenosimo na svoje dijete, a onda i na djecu.

Dijete u ovom periodu treba stabilnog roditelja koji mu je podrška, a ne da se još mora nositi i s tugom roditelja, to mu je zaista previše.

I same smo sa svojom djecom prolazile prilagodbu, i bez obzira na sva naša znanja bilo nam je jako teško, plakale smo i tješile jedna drugu…ali to nismo pokazivale pred svojom djecom.

Trudile smo se smireno dovesti dijete u jaslice, ponovile mu milijun puta da mama mora ići raditi i da će se vratiti po njega, a da će se u jaslicama o njemu brinuti tete te bi ih imenovale. To je jako važno jer tako dijete usmjeravate na odgojitelja. Ponekad su djeca i ljuta na odgojitelje jer smo im „krive“ što su oni sad u jaslicama, pogotovo u situacijama kada se ujutro čvrsto zalijepe za roditelja, a onda ih mi na neki način na silu preuzimamo. Tu bih apelirali na sve vas koji sad ovo čitate da hrabrije i odlučnije predajete svoje dijete odgojitelju, da rastanak bude kratak, svakako mu recite da ćete se vratiti i da će ga čuvati tete. Nakon što ih predate napustite prostor hodnika, stvarno ne razumijemo zadržavanje po hodnicima, škiljenje i čekanje.

Često se dogodi da jedan odgojitelj postane draži vašem djetetu i da se dijete na samom početku više vezalo za jednu osobu, što je sasvim prirodno, ali ono na što roditelji moraju paziti je da to pred djetetom ne komentiraju i da mu često imenuju i drugog odgojitelja u pozitivnom kontekstu jer bi vama trebalo biti u interesu da dijete prihvati oba odgojitelja.

Narušavanje obiteljske rutine je još jedna situacija koja jako frustrira roditelje. Vaše inače zaigrano i veselo dijete odjednom je postalo čangrizavo, nezadovoljno, ljuto, umorno i iscrpljeno i ne pušta vas ni sekunde iz vidokruga. Znamo koliko je to iscrpljujuće, ali to je nešto što je potrebno izdržati s puno ljubavi i razumijevanja za dijete.

Planirajte si za te dane više zajedničkog slobodnog vremena, posvetite se maksimalno djetetu, mazite se i uživajte. Potrebno mu je zaista puno vaše ljubavi.

Trudite se zadržati zdravi razum i vjerovati svojim odgojiteljima, ali isto tako i svojoj intuiciji. Sasvim je u redu ako odustanete od jaslica i pronađete neko drugo rješenje za dijete dok ste vi na poslu. Uvijek možete naknadno ili za godinu dana pokušati ponovno krenuti u jaslice. U ovoj dobi djeci par mjeseci stvarno puno znači i drugi pokušaj zna biti jako dobra odluka.

I ne zaboravite se svakodnevno zahvaliti što vam je život dao priliku da gledate svoje dijete kako raste i razvija se i što imate priliku prolaziti s njima životne izazove. Vjerujte u sebe i svoje dijete, svoju obitelj, budite podrška jedni drugima i djetetu i na kraju, ne zaboravite se zahvaliti za svaku životnu pobjedu koja vam se u početku učinila nemoguća, a vi ste ju zajedno izborili.

Uspješna prilagodba na jaslice je svakako jedna od njih.

Tekst pripremili Odgojitelji u akciji – tim za razvoj dječjih potencijala