S drugim djetetom je lakše, tako kažu! Odlučile smo upitati mamu Cvijetu je li to zaista tako. Evo što nam je otkrila!
Postati mama po prvi put jedan je od najvećih i najljepših događaja u životu jedne žene. Nešto što pamtimo zauvijek. Prva trudnoća, prva beba, prvi osmijeh, prvo „mama“… Ipak majčinstvo nije nimalo lako i osim lijepih trenutaka tu su i oni malo manje ljepši. Neprospavane noći, umor, postporođajna depresija, briga, nesigurnost i svi oni problemi koje majčinstvo donosi. S drugim djetetom sve je to malo drukčije, barem tako kažu. Već znamo što nas čeka, nekako smo spremnije, zrelije i samopouzdanije. Bez obzira na to, biti mama dvoje (ili više) djece donosi sa sobom i neke nove izazove.
Cvijeta je nedavno postala mama po drugi i s nama je podijelila svoje iskustvo.
Cvijeta prije majčinstva vs. Cvijeta nakon majčinstva
S ulogom mame počinje potpuno nova era u životu jedne žene i znate onu “svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je slučajna!” Šalu na stranu, vjerujem da si u svim životnim fazama onakva kakva trebaš biti, a u ovoj najvažnijoj životnoj ulozi se trudim sve mudrosti skupljene do danas prenijeti dalje. Iskustva čine osobu. Sve što sam bila prije sam i ja danas. Istina je da je divno biti mama i da je divno imati vremena za sebe. I to je ono što radim otkad sam postala mama – balansiram između tog dvoje nastojeći pronaći pravu ravnotežu.
Prvi plusić na testu vs. drugi plusić na testu
Prvi plusić na testu mi je bio ravno znanstvenoj fantastici…haha! Ma jednostavno nisam mogla zamisliti da sam trudna, što to znači za moje tijelo, što me čeka, kakav je osjećaj imati bebu u trbuhu, nositi tu lopticu 9 mjeseci, kakvo će biti naše dijete, kako će izgledati…bila sam van sebe od uzbuđenja i iščekivanja. A drugi plusić sam očekivala i prije samog testa… Jednostavno zbog početnih simptoma iz prve trudnoće sam točno 5 dana prije testa znala da je to to. Kada se plusić i pokazao, uslijedilo je veliko uzbuđenje i sreća i sjećam se da smo odmah opalili sliku sa starijim kako zbunjeno drži test u ruci još u pidžami, vidno nezadovoljan što ne razumije ni što drži u ruci, ni zašto mu roditelji imaju žutu minutu u 7 ujutro!
Prva trudnoća vs. druga trudnoća
To moram odmah reći – zbilja je velika razlika! U prvoj trudnoći sam bila jako usklađena sa svojim tijelom, osluškivala svaki simptom i osjećaj. Pročitala brdo literature i tekstova po internetu. Bila sam kao na nekom oblaku tih 9 mjeseci, to mi je ujedno i jedno od najljepših razdoblja u životu! Bila sam prepuna pozitivne energije i presretnih emocija iščekivanja, shoppingiranja, organiziranja…i da, štreberski sam pratila aplikacije na mobitelu i svaki tjedan sam znala točno koje smo voće! A drugi put – nisam svaki tjedan znala ni točno koji smo tjedan! U drugoj trudnoći mi je najbitniji bio datum pregleda. Sjećam se da mi je četiri tjedna do pregleda u prvoj trudnoći trajalo cijelu vječnost, a u drugoj trudnoći bi proletjeli! Dobro je rekla moja ginekologica na jednom pregledu “ovaj put ste prvenstveno mama, a tek ste onda trudnica” i time je sve sažela.
Oprema za prvu bebu vs. oprema za drugu bebu
Kada saznaš da ti je i drugo dijete dečko jedno od prvih stvari što pomisliš je – wow, pa to je super praktično! Tako da sam definitivno više kupovala s prvim djetetom i sve nam je ostalo u nasljedstvu za drugu bebu. Imamo kvalitetna kolica koja su nam sada kao nova i znala sam pri kupovini istih da će se isplatiti. Tu je i krevetić, njihalica, kadica…ali i igračke. I vrlo važno – robica! Robica od prvih 6,7 mjeseci je kao nova, kada dođe klopica i puzanje već se stvar mijenja. Sva nam je robica složena po godinama u vakumskim vrećama, tako da sada samo to pratim. Za početak sam samo dodala par plišanih jednodijelnih odjelca, jer je prvi bio ljetna bebica pa toga ni nemamo. Također sam odlučila investirati u gnijezdo, koje nisam imala s prvim – to se taman pojavilo kada je on napunio nekih godinu dana. A divan je to proizvod, nije da ne možeš bez njega, ali je takav gušt jer se bebica savršeno ušuška u njemu. A i fotogeničan je! Ovaj put sam još dodala nosiljku, jer smo prvi put imali proslijeđenu s kojom nismo bili zadovoljni. Skupi se i drugi put i potreba i želja.
Prvi porod vs. drugi porod
Moram priznat da nisam drugi put toliko osjećala strah, jer sam jedna od sretnica koja ima pozitivno iskustvo prvi put. Tako da drugi put nisam puno ni razmišljala o porodu dok nisam ušla u zadnji mjesec trudnoće. Tek tada sam se počela psihički spremati. Ali ne spadam u žene koje samom tom događaju pridaju veliku pažnju i rade plan poroda i spremaju se mjesecima unaprijed. Poštujem to i svaka im čast, vjerujem da je i cijelo iskustvo onda na nekoj njima osobnoj razini bliže. Meni je najvažnije znati da sam u dobrim rukama, tj. da imam povjerenja u doktora i na to sam stavila sav stres oba puta. Bio mi je isti doktor i drugi put i to mi je bilo najutješnije s obzirom da moj suprug nije mogao biti sa mnom zbog pravila vezanih uz koronavirus. Tako da ćemo, nažalost, i po tome pamtiti drugu trudnoću i porod.
Prvi susret s bebom – prvi put vs. drugi put
I ovdje postoji razlika. Prvi put kada sam vidjela i primila svoju bebicu (starijeg sina Niku) osjećala sam veliko strahopoštovanje prema njemu! Mislila sam si “presladak si, ali tko si ti?” i trebalo mi je koji tjedan, pa i mjesec da se uhodam u ulogu mame, nije mi došla prirodno isti čas čim sam rodila. I ljubav prema njemu je rasla zajedno s njim! A drugi put – dogodila se instantno! Jer sam već mama, znam što me čeka, znam kakav je to odnos i još uvijek sam silno uzbuđena i nakon mjesec dana što imam još jednog takvog malog bandita s kojim ću stvarati uspomene i dijeliti svu sebe! A najviše se veselim njihovom odnosu, svi jedva čekamo da se prvi put nasmije svom bratu!
Prva beba vs. druga beba
Druga beba je neki dan napunila mjesec dana, pa ne mogu još baš previše o njegovom karakteru, ali mogu reći da smo prvih mjesec dana proveli skroz školski što se kaže – spava po 2,3 sata pa slijedi dojenje i presvlačenje. I tako dan i noć. Jako smo oprezni s našim izjavama kakav nam je, jer smo mi i prvi put bili “naspavani” roditelji prva 3 mjeseca. Ali kasnije je uslijedilo noćno druženje, dojenje cijelu noć, nošenje i maženje u 3 ujutro i općenito borba sa spavanjem. Ni dan danas on nije spavalica, rano je prestao spavati popodne i rano se budi. Tako da vidjet ćemo što nas sve čeka, stariji nas je dobro istrenirao pa vjerujem da smo ovaj put spremniji! Ali ja očekujem da će oni karakterno biti jako različiti jer obično dva brata i dvije sestre – jesu.
Dojenje s prvim djetetom vs. dojenje s drugim djetetom
Baš mi je neki dan susjedica koja ima četvero djece rekla da joj ni s četvrtim početak dojenja nije bio ništa bezbolniji! Ali evo, bar drugi put znaš da se isplati stisnut te zube jer će sve to proći i onda će krenuti glatko i čekaju vas vedriji dani! Težak je početak dojenja, bolan, svatko ima svoju neku priču…ali evo meni se drugi put ipak brže sve stabiliziralo, tako da imam nešto bolje iskustvo ovaj put.
Prvi put mama vs. drugi put mama
Potvrđujem, definitivno si opuštenija drugi put. Nisam to vjerovala, čak sam si mislila “pa ja sam i prvi put bila dosta opuštena” ali ne – jednostavno si sigurnija, spremnija i spretnija. Prvi put sam se oko svega raspitivala uzduž i poprijeko, sad već znam odgovor i što očekivati. A ono najvažnije što sam naučila prvi put – sve je to faza i proći će. Do neke nove iduće faze.
Svaka trudnoća je iskustvo za sebe, kao i beba, svaka je različita i svoja. Tu smo da ih mazimo i pazimo, odgojimo i podignemo, pa pustimo da polete!
Niko i Pavo nose novu Lupilu kolekciju dostupnu u Lidl-u od 11.2.
