Pročitaj, upamti i samo diši:
1. Ne slušaj što ti ostali govore o trudnoći.
Neka ti kroz jedno uho uđe, a kroz drugo izađe. Jer nitko ne zna kako je tebi, nitko nije u tvojoj koži i nitko ne poznaje tvoje tijelo bolje od tebe. Zato samo slušaj svoje tijelo.
2. Ne slušaj strašne priče o bolnici ili rađaonici.
Kad sam prvi put bila trudna, svašta sam se naslušala. O tome kako u bolnici nema dovoljno hrane, ni vode, kako su uvjeti loši itd. Kad na kraju, meni je bilo i više nego zadovoljavajuće. Zašto? Zato što sam donijela zdravo dijete na svijet, trebam li išta više reći? Sve ostalo pada u drugi plan.
3. Nemoj misliti da moraš imati sve što druge mame imaju.
To je podsjetnik važan i za mene, jer danas je nekako teže ostati imun na sve baby stvari koje nas okružuju. Prije 8 godina kad sam bila prvi put trudna, vjerujete nije bilo većinu toga ili tada nisam bila upućena u sve to. Srećom imam šogoricu koja mi je poklonila većinu stvari i to je bilo to. Samo sam htjela imati nova kolica, pa smo kupili nova 3 u 1 kolica koja će poslužiti i sada. Što se tiče novih baby stvari, još uvijek sam u velikoj dilemi što kupiti, a što ne. Možda ipak pričekam da se beba rodi pa mogu lako kupiti. Vodim se politikom da to što kupim bude funkcionalno i korisno iz više razloga i korišteno po mogućnosti barem 6 mjeseci.
4. Iskustva s poroda – zanemarite
Ponavljam, svaki porod je drugačiji i razmišljati o tome kako će biti tvoj porod unaprijed nema smisla. Moj prvi porod prošao je relativno u redu. Ali opet ne mora to ništa značiti iako govore da će drugi put biti lakše. Moja mama je upravo na drugom porodu imala najveće poteškoće i najduži porod. Važno jer samo znati kakav porod želiš, i naravno u kojoj bolnici želiš roditi. I želiš li imati nekog pored sebe. Ja bez muža u rađaonicu ne idem.
5. Traži pomoć kad ti je potrebno.
Treće tromjesečje je teško i naporno. Zašto? Osim velikog trbuha i što jedva vežem tenisice, te se navečer jedva dogegam do kreveta, svaka radnja je teža i usporenija nego prije. Teško je jer sam naučena da sve mogu sama, a sad trebam pomoć. Nije sramota tražiti pomoć. Ne možemo sve uvijek same. A i vrijeme je da i mi sad pred kraj malo odmaramo i ležimo, a drugi nam pomažu i dvore nas. Zar ne?
