Corona ili poznatiji kao Wuhan virus, stigao je s kineske mokre tržnice na kojoj se osim mrtvih životinja, prodaju i one žive koje prodavači na licu mjesta ubijaju pred očima kupaca kako bi se uvjerili u njihovu svježinu. Upravo zbog krvi koja prši okolo po gomili koja u navedenom činu ne vidi baš ništa sporno, tržnice se i nazivaju mokre. Za svijet je prihvaćeno mjesto nastanka beštije koja se nekontroliranom brzinom razmnožava po svijetu, dok je za nekolicinu teoretičara zavjere ili pak realističara, mjesto nastanka upravo u nekom od kineskih laboratorija. Bilo kako bilo, virus sličan gripi koji uzrokuje puno ozbiljnije respiratorne probleme je nažalost, stigao i u Singapur te smo na današnji dan, drugi dan veljače, treća zemlja u svijetu s najviše oboljelih. Ispred nas su samo Tajland s jednim, i Japan s dva oboljela više. S obzirom da se stanje mijenja iz sata u sat, ne jamčimo da ćemo do kraja dana držati brončanu medalju na ovom nezavidnom postolju.
U Kini se situacija počela zahuktavati još prije mjesec dana što ostatak svijeta nije niti znao, dok je u Singapuru sve krenulo prije tjedan dana Vladinim priopćenjem da se čini kako je netko zaražen iz Wuhana stigao i donio virus o kojem se tada nije puno znalo. Grad je bio snažno pogođen epidemijom SARS-a 2003.-e godine za koju nije bio pripremljen, stoga je efikasna i proaktivna singapurska Vlada uložila sve napore da bi sljedeći virus dočekala spremna sa što manje žrtava. Oboljeli je odmah po oboljenju zaprimljen u bolnicu i stavljen u karantenu, u posebno dizajnirane prostorije s filterima koji pročišćavaju zrak i ubijaju 99,99% virusa iz istog, propuštaju zrak izvana, ali ne i iznutra; posebnim sustavom ventilacije i medicinski naprednim uređajima koji su u stanju u najbržem roku pružiti svu potrebnu skrb. Sutradan je već objavljeno kako se oboljeli nalazi u stabilnom stanju dok nastoje identificirati i locirati sve one s kojima je zaraženi bio u kontaktu. Hotelska soba u kojoj je odsjeo smjesta je bila zapečaćena i dezinficirana, a osoblje koje ga je usluživalo je također iz mjera predostrožnosti stavljeno u izolaciju. I uistinu, krenulo se s lociranjem potencijalnih žrtava dok su nove samo pristizale.
Bila je srijeda, 22. siječnja, prvi dani spoznaje virusa izvan Kine i još nitko nije bio svjestan ozbiljnosti situacije, no sve je još uvijek bilo pod kontrolom. U tim nesigurnim trenutcima samo je jedno bilo sigurno: stiže vikend kineske Nove Godine, najvećeg kineskog blagdana i označavanja proljetnog festivala koji se slavi šesnaest dana kojeg označava jedna u ovom trenutku, najnepovoljnija činjenica, a to je da tad Kinezi putuju svojim obiteljima diljem svijeta čineći tako najveću prirodnu migraciju na svijetu. Očekivalo se kako će deseci milijuna Kineza taj vikend putovati i na taj način prenijeti zarazu i u najudaljenija mjesta svijeta. Show je tek mogao početi, ali stanje još uvijek nije bilo zabrinjavajuće, granice su još uvijek bile otvorene. Četvrtak je započeo normalnim aktivnostima, ljudi su odlazili na posao i družili se, djeca su pohađala vrtiće i škole, ljudi su se pripremali za sutrašnji doček Nove Godine koji tradicionalno nosi prometni i ini kaos u grad. Ovdašnje zračne luke već su bile prepravljene ljudima koji su stalno pristizali kako bi dočekali Novu sa svojim bližnjima, time povećavajući rizik od novih zaraženih. Još uvijek nije bilo panike, mjere opreza u zračnim lukama su povećane tako što je osoblje svim putnicima mjerilo temperaturu, te onima s povišenom tjelesnom temperaturom su odbijali ulazak u državu, zadržavajući ih u karanteni. Nitko još nije shvaćao ozbiljnost situacije dok nisu najavili zatvaranje svih veza s gradom Wuhan, epicentrom epidemije koja je odnosila sve više života. Do petka broj slučajeva u Kini se toliko povećavao da je Peking naredio zabranu okupljanja prilikom dočeka i odgodio organiziranu proslavu. Vikend donosi nove slučajeve u okolici. Osim Singapura, već i Australija te Malezija također prijavljuju prve slučajeve dok Kina prijavljuje novih petnaest smrtnih slučaja. Osim toga, vikend prolazi poprilično mirno, osim za Hong Kong koji je podigao svoje sigurnosne mjere na razinu opasnosti i zatvara sve škole do 17. veljače.
Ponedjeljak, 26. siječnja donosi novi tjedan u kojem ostali gradovi u Kini počinju zabilježavati smrtne slučajeve, Singapur i okolica broje nove oboljele. U gradu još ne vlada panika, ali ljudi sve više kupuju maske, dezinficijense i izbjegavaju izlaske u grad. Naši susjedi odlaze u centar i šalju nam snimke praznih ulica apokaliptičnog izgleda, sablasno tihih koje su do jučer vrvjele životom jednog od najuzbudljivijih gradova svijeta.
Sutra je utorak, većina ljudi se vraća na posao s nadom o povratku u normalan svakodnevni život, no činjenica kako se veliki broj također vraća i iz sve zaraženije Kine, ledi krv u žilama. Vlada donosi odluku da svi koji se vraćaju iz Kine bez obzira imaju li simptome ili ne, s obzirom kako je u međuvremenu ustanovljeno da su ljudi prijenosnici bolesti i dok nemaju nikakve simptome; moraju ostati u kućnoj karanteni dva tjedna koliko traje inkubacija. Nova uredba se odnosi na sve zaposlenike u svim službama, djecu, učenike, studente. Također, istu obavijest smo dobili i iz Noinog vrtića. Vlada moli građane da odgode sve letove u Kinu koji nisu nužni, zatvoreni su svi letovi prema provinciji Hubei. Također, zatvara se dio studentskog kampusa i prenamjenjuje se za karantenu jer se očekuje sve veći broj žrtva, povećavajući strah kod građana koji počinju sumanuto kupovati kirurške maske za lice i ostalu opremu za zaštitu od virusa. Odjednom je zavladala nestašica maski, sve su rasprodane u cijeloj državi, a dobavljači se obvezuju nabaviti sve više maski za zabrinute građane. Dok se u Singapuru većina ljudi priprema za sutrašnji radni dan nevoljko jer kod svih vlada ogromno nepovjerenje u ljude koji, ili ne želeći priznati da su bolesni ili ne prihvaćajući bolest, nastavljaju normalnim životom i čak odlascima u grad ne razmišljajući o potencijalnim opasnostima. Pojavila se vijest kako je zaražena turistkinja došla u Singapur i prije nego je otišla u bolnicu, obišla je glavne turističke atrakcije, kupovala je na nezaobilaznoj shopping ulici, jela u poznatim restoranima. Kad je došla do bolnice, već je teško bilo upratiti broj ljudi koje je potencijalno zarazila.
„Što ćemo s djecom, hoćemo li ih slati sutra u vrtić?“ – pojavilo se pitanje u mojoj Whatsapp grupi prijateljica i susjeda, svih jednako zabrinutih za svoju dječicu jer svačije povjerenje je odjednom postalo poljuljano.
Dok smo mi vijećale hoćemo li slati djecu ili ne, jedno se znalo: većina muževa se sutra mora vratiti na posao za razliku od Kine, kojoj su već donijeli odredbu da se radi od doma nakon praznika. U turboradoholičarskoj singapurskoj kulturi tog nema, stoga je većina ljudi otišla na posao taj dan s maskama na rukama, a ja sam izričito molila muža da ne ide na pauze i da odmah pri dolasku kući pere odjeću i sve što je potencijalno kontaminirano. U međuvremenu smo dobili naputke da ne zaboravimo dezinficirati mjesta koja su potencijalni izvori zaraze koje su mnogi već dodirivali, poput gumba u liftu, ručke u supermarketu, vrata, mobitela i ostalih stvari koje nam nikad ne bi pale na pamet. Stižu vijesti o prvim umrlim i izvan Hubei provincije, a u Singapuru se javlja sve više oboljelih. Zbog brojnih dezinformacija koje kruže internetom i kako bi umirila građane, singapurska Vlada uvodi poseban broj mobitela na koji se možemo prijaviti kako bismo pravovremeno dobivali sve informacije i novosti o koronavirusu. Također, na stranicama Ministarstva zdravstva se stalno ažuriraju podaci, te sa svakim novooboljelim se sumira broj zaraženih i njihova kretanja. U ovoj nesigurnoj situaciji jedno je posve sigurno: Vlada čini sve kako bi umirila i država svoje građane pod kontrolom, tako u srijedu stiže obavijest kako je svima tko je bio ili prolazio kroz Hubei provinciju u prethodnih četrnaest dana, bez obzira na nacionalnost, zabranjen ulazak u Singapur; na opće oduševljenje građana koji su takve mjere priželjkivali već od same pojave virusa. Ikea i McDonalds zatvaraju pola svojih poslovnica u Kini, sve više aviokompanija otkazuje sve letove tamo do daljnjeg, a Singapur prvi put broji tri nova slučaja u jednom danu. Lagano se stvara panika među stanovništvom, ljudi sve manje šalju djecu u vrtiće koji su odlučili prekinuti sve vanjske aktivnosti i poslali su nam obavijesti kako djecu neće izvoditi vani do daljnjeg.
Ravnateljica Noinog vrtića je osobno zvala svako dijete za koje zna da ima rodbinu u Kini da provjeri jesu li im slučajno dolazili članovi obitelji u posjet za praznike koje nisu prijavili; neki čak kupuju zalihe hrane kako bi je imali u kući cijelo vrijeme ako se stanje pogorša. Maske su stigle i u roku pola sata su rasprodane svugdje, kako online tako i u trgovinama gdje je bilo moguće kupiti samo jedan paket po računu. Zbog potencijalne nestašice ne dopuštaju kupovinu više paketa za jednu obitelj. U četvrtak je Vlada poslala poseban zrakoplov po svojih devedeset i dvoje državljana u Wuhan koji su odmah stavljeni u izolaciju, a zbog sve većeg broja oboljelih, nestašice maski i najave Tajvana da više neće izvoziti maske; Vlada donosi odluku da će dijeliti po četiri maske svakom domaćinstvu koje mogu pokupiti u obližnjim prostorijama mjesnih odbora. Singapurska vojska je danonoćno pakirala maske kako bi osigurali sugrađanima dovoljnu količinu istih, a Vlada poziva ljude na racionalno trošenje istih kako se ne bi doveli u situaciju nestašice koja će tek onda dovesti do panike. Filipini i Indija potvrđuju svoje prve slučajeve, gužva na singapurskim ulicama je sve manja.
Noi je otkazana škola plivanja do proljeća. Vlada poziva na dvotjednu kućnu karantenu sve one koje su prethodno boravili u Kini, bez obzira na provinciju, ako imaju uvjeta za boravak kući, a uvjet je da imaju sobu i toalet koji se ne dijeli ni s kim; ako nemaju bit će premješteni u državne prostorije predviđene za navedene slučajeve. Samozaposlenim osobama, država plaća 100$ dan karantene, a onima zaposlenima u privatnim poduzećima, tih istih 100$ se uplaćuje na račun poslodavca kako bi oboljelom moglo isplatiti plaću. Vlada će slati ljude svaki dan koji će provjeravati pridržavaju li se navedene karantene, neki će provjeravati fizički, a neki telefonskim pozivima kako bi se stvarno pridržavali od neizlaženja i potencijalnog ugrožavanja ostalih. Tko ne želi ostati u karanteni bit će kažnjen s maximalno 10 000$ i kaznom zatvora do šest mjeseci.
Petak, 31. siječnja, Svjetska Zdravstvena Organizacija zbog koronavirusa proglašava globalno izvanredno stanje, a Singapur zatvara granice i zabranjuje ulaz u zemlju svima koji su u protekla dva tjedna posjetili Kinu, bez obzira na provinciju.
Nedjelja je, 2. veljače i brojimo osamnaest potvrđenih slučajeva koronavirusa, što nas čini trećom zemljom s najviše oboljelih nakon Kine, odmah nakon Japana i Tajlanda.
Vlada je u međuvremenu predstavila interaktivnu mapu grada gdje u svakom trenutku možemo vidjeti koji dijelovi grada su inficirani, odnosno gdje su oboljeli bili i rutu koju su posjetili. Život se odvija u normalnom, ali opreznom tonu. Ljudi nastoje živjeti normalno uz nenormalno puno pranja ruku i dezinficiranje svega s čim dođu u doticaj. Vlasti su čak najavile dezinfekciju aparata za kavu i slatkiša po gradu svakih dva sata! Ali, ono što je nevjerojatno je količina ljudske pozitive i vjere u vlasti i medicinske timove koji rade punom parom kako bi izliječili oboljele. Nevjerojatna je količina pozitivnih komentara i sloge na društvenim mrežama, upravo onoga što sam odavno prestala vidjeti u hrvatskom društvu punom osude, negativnosti. Ne sjećam se da je ikad itko u komentarima pozivao ljude da zajednički mole za liječnike i osoblje u bolnicama koji tako dobro paze na sugrađane, da im se zahvaljuju i mole da se čuvaju; da netko zahvaljuje Vladi na promptnom djelovanju i osjećaju sigurnosti unatoč nesigurnim vremenima.
Virus će proći, sve je prošlo, ali takav stav javnosti je nešto što će ostati među ovim ljudima koji će ponovno zajedničkim snagama pobijediti još jednu beštiju. Na kraju krajeva, i ova je made in China, znači neće potrajati dugo!
