budi dama

unsplash.com

Vjerujem da je većina vas vidjela video Cyntie Nixon “Be a lady they said”. Ja sam ga danas pogledala i baš me pogodio. Koliko vas je čulo tokom života: budi dama! Ili: ne ponašaš se kao dama! A što je to točno dama? Na Hrvatskom jezičnom portalu definicija glasi ovako: ona koja se po mjerilima građanskog društva i života u gradu odlikuje odnjegovanim dobrim osobinama i otmjenim ponašanjem. To bi u prijevodu značilo: ponašam se kako drugi žele? Ili pazi, što će ljudi reći!?

Živjela sam na selu gdje se podrazumijevalo da treba paziti kako se ponašaš jer svi sve znaju, što će selo misliti i slične budalaštine. Na primjer moja baka je već s 50 godina bila u crnini s maramom na glavi jer su običaji tako naređivali da ona jadna mora na taj način pokazivati kako pati za svima koju su umrli do petstotog koljena. Što bi joj samo ljudi rekli da je stavila neku drugu boju na sebe ili slučajno, ne daj bože, pokazala ikakvu radost? To ne priliči jednoj dami, je’l? Ona je tada, gledajući njene slike, izgledala isto kao i danas s 84 godine, samo ima koju boru više. Možda i nije usporedivo, ali hajde da ipak usporedimo radi poante priče, s filmom Hustlers gdje se JLo s 50 godina polugola vrti oko šipke. I tko je tu sad dama? Najvažnije pitanje od svega je: tko je tu sretan?

Ona koja brine što drugi ljudi pričaju ili ona koji živi kako ona želi?

No bez obzira bilo selo ili grad, 17. ili 21. stoljeće, kao da se stvari za nas žene nikada zaista neće promijeniti. Još uvijek bi nas mnogi spaljivali na lomači zbog tetoviranja, izražavanja mišljenja, petljanja u politiku, odbijanja rađanja nogometne momčadi. Prosuđuje nas se samo po izgledu, pamet i dalje teško prolazi. Za rođendanske poklone dobivamo kreme protiv bora i kritike zbog celulita, dok se naše muževe istodobno gladi po slatkim škembicama. Hej, imam i ja škembu na koju mogu staviti pivo, zašto je to u mojem slučaju problem!?

Nemoj staviti previše šminke. Ne budi prenapadna. Daj se malo našminkaj, preobična si ovako. Ne oblači prekratku suknju. Daj, pokaži malo kože, što se sramiš? Nemoj psovati i glasno se smijati, nije damski. Malo se otkači, što si tako tiha i sramežljiva? Nemoj stavljati ekstenzije, što će ti to? Daj malo uredi nokte i stavi umjetne trepavice. Idi na masažu, limfnu drenažu, liposukciju, stavi silikone…Fuuj, što si to uradila od sebe!? I tako u prokleti začarani krug!

Ili ono najgore: ali takvu te neće htjeti ni jedan muškarac! Molim!? Rekli ste što??? Ako je tako, idem se odmah poškropiti svetom vodom u kojoj su se svi muškarci već prethodno okupali, izmoliti deset krunica da mi Bog oprosti što sam pomislila da mogu nešto sama i čim sretnem prvog muškarca, ponizno ću mu se pokloniti i reći mu: gospodaru, bit ću onakva kakvom me vi želite!

Tu sad opet dolazimo do onog: budi feministica, ali ne baš radikalna. Budi umjerena u svemu. Skuhaj mu najdraže jelo i rodi koje djetešce, sve bude dobro. Da, i biti će dobro, ali samo ako to ja, Štefica iz Zagorja, Barica iz Prigorja ili ona tamo divna preplanula Dalmatinka to poželimo.

Ne treba nam netko da nam govori što želimo ili kako moramo željeti.

Vjerovali ili ne, svom mužu sam se svidjela tada toliko da me poželio oženiti i imati djecu sa mnom, a bila sam štrkljava hodajuća pepeljara s rječnikom kočijaša koja nije ni jaje znala ispeći. I 15 godina kasnije, još uvijek je tu i izgleda poprilično zadovoljno iako imam 20 kilograma više, celulit i tetovažu. Daleko je to od definicije dame, rekla bih.

Još se nije rodio tko je svijetu ugodio! I zato to nećemo ni pokušavati. Nadam se da ću uspjeti svoje curice odgojiti tako da su zadovoljne sobom i da ih tuđa mišljenja ne pogađaju. Nama je danas teško koje smo odrasle žene, a našoj djeci će biti samo još teže ako ih ne pripremimo dovoljno. Moraju znati da je izraz biti dama izraz kojeg bi trebalo zakonom zabraniti. Važno je samo da smo sretne! U ružičastoj haljini, crnim hlačama, izbrijane glave, tetoviranih ruku, dlakavih nogu, s 5 kilograma umjetnih trepavica, izgriženih noktiju, sa silikonima, ožiljcima, skoliozama, širokim bokovima, osmjehom ili tugom u očima, kako god, mi činimo svijet lijepim jer ljepota je u različitosti. Nitko nam ne smije reći suprotno!

ANA Mama tri predivne curice koja voli knjige, putovanja i Starbucks. Nedavno je ponovno krenula na fakultet u nadi da će ga napokon i završiti. Uz stalne školske brige, privikavanje na vrtić, putovanja, sad i studentske muke, borbe sa kilogramima i ostalim životnim važnim i nevažnim sitnicama velika želja joj je vratiti se pisanju.