kako sam shvatila da multitasking nije dobar za mene

pexels.com

Asocira li i vas multitasking na nešto što bi svakako trebalo znati, na nešto bez čega ne možeš isplivati u svakodnevnim obvezama? Ja sam donedavno bila isto tog mišljenja, to je za mene bila stavka kojom sam se hvalila, koju sam stavljala u svoj CV, kao ono dobra sam u multitaskingu, morate me zaposliti.

No mišljenje mi se malo promijenilo, zato jer sam došla to točke gdje sam shvatila da je multitasking bespotrebno natovarivanje sto stvari koje obavljaš odjedanput i niti jednu ne obaviš kako treba.

Recimo, nemali broj puta stavim kuhati vodu za kavu ili tjesteninu, i onda rekoh dok voda prokuha ja još mogu stavit robu prati, obrisati prašinu i odgovoriti na koji e-mail. I sve tako dok sva voda iz lonca ne ispari.

Multitasking je fenomen koji sebi manje – više nameću žene, a ne bi trebale jer budimo realni ne možete 10 stvari raditi kvalitetno odjednom. Ja sam recimo prije neki dan rezala povrće za ručak i usred svega, klinac se pokakao i moralo ga se hitno premotati, žurila sam s jednog kraja na drugi, da u jednom trenutku nisam bila sigurna jesam li uopće oprala ruke i režem li sada i diram hranu prljavim rukama!? Ha, što kažete na ovo? Nije li to skroz ludo? Ja mislim da je ludo i mislim da nas to samo dodatno umara i opterećuje, zato jer mislimo da će neka od obaveza negdje pobjeći, da nas neće pričekati do sutra.

Skroz pogrešno, ništa nigdje neće pobjeći, jedino što može pobjeći je naša energija i zdrav razum.

Nedavno sam čula jednu pametnu, a to je da smo mi na Balkanu opsjednuti mobitelom, uvijek smo dostupni. Ono, radiš nešto, zazvoni mobitel, ti ostavljaš sve i trčiš se javiti. To sam, moram priznati, radila ja. Pogotovo je to pogrešno dok se recimo igramo s djecom, pa ih fino ostavimo da bi se javili na mobitel ili odgovorili na poruku i time šaljem potpuno pogrešnu poruku i njima, jer misle da su nam mobiteli važniji od njih, a možda i jesu, tko zna!? Definitivno, ali definitivno se ništa loše neće dogoditi ako se ne javimo odmah, ako na poruku ne odgovorimo odmah. Neće se ništa loše dogoditi ako, dok voda za tjesteninu kuha, umjesto brisanja prašine, meditiramo ili ne znam lakiramo nokte, napravimo nešto za sebe.

Ja sam svoju sklonost multitaskingu nosila svugdje sa sobom, od privatnog do poslovnog. Ako sam imala neki bitan posao za napraviti, nisam jela, nisam išla na wc, nisam skoro pa niti disala dok ne bih to obavila, i onda bih na koncu bila gladna, nervozna i umorna, umjesto da sam uzela makar pola sata za sebe da pojedem, popijem kavu, pa idem dalje. Neće ništa propast za tih pola sata.

Kada si takav nije se lako protiv toga izboriti, jer uvijek misliš, joj pa mogla sam još obaviti i to i ovo drugo i ovo treće. Jer nitko vam neće reći ajde ostavi to, odmori, stigneš i sutra, nitko vam neće reći, daj napravi neku sitnicu za sebe, popij kavu. Zato mi moramo sami misliti na sebe i pustiti malo obveze neka čekaju. Tko si može priuštiti neka si plati osobu za ispomoć bilo oko djeteta bilo oko kućanstva jer to nije nikakva sramota niti nas to umanjuje kao majke ni kućanice. Naprosto olakšamo sebi, shvatimo to kao ulaganje u sebe. Dok se čisti kuća, kuha ručak ili obavlja kupnja, možemo naučiti neku novu vještinu, možemo otići na frizuru ili doprinijeti razvoju posla ako smo poduzetnice. Kod nas je i dalje uvriježeno mišljenje da žena ne vrijedi baš nešto ako joj netko drugi čuva djecu i ako ima pomoć u kući, no to su samo stereotipi i mi živimo za sebe, a ne za mišljenje okoline.

Znate kako kažu, iza svakog uspješnog muškarca stoji žena i to je živa istina. Žena koja brine da doma sve štima dok on razvija svoju karijeru i sebe kao osobu, žena koja brine o djeci, žena koja ga doma čeka s toplim obrokom i kavom. Ima i obrnutih slučajeva, ali su moramo priznati u manjini, a takve se muškarce popularno naziva „papučarima.

Ali postavlja se pitanje tko stoji iza uspješne žene?  Tko drugi nego opet ta ista žena koja će sve posložiti da bi bila uspješna majka, supruga, kućanica i karijeristica.

Što je to drugo nego multitasking? Što je to drugo nego obavljanje milijun poslova odjednom da na kraju dana sve štima? Ali na kraju dana dok svu djecu smjestiš na spavanje, upališ sve mašine, pripremiš to-do listu za sutra, odgovoriš na ostatak mejlova – jesi li sretna? Vrijedi li to što padaš s nogu? Jesi li mogla dio tih obaveza ostaviti za sutra? Zašto si preskočila istuširati sebe i oprati kosu? Zašto si večerala ostatke čokolina i preskočila trening? Zašto? Da udovoljiš prvo svima, pa za tebe ako ostane vremena.

Ali vrijeme je relativan pojam, znaš, možda više nemaš vremena, možda ti je ovo bio zadnji dan u životu, a kako si ga provela? Pitajte se ta pitanja s vremena na vrijeme.

Čula sam jednu pametnu ideju, a to je da se za neke stvari pitamo, ne imamo li vremena, nego imamo li mi života za to!? Imamo li života da idemo na posao koji ne volimo? Imamo li života da pijemo kavu s osobama koje nam crpe energiju? Imamo li života za loše veze? Ja mislim da nemamo, a vi pitajte sebe i ne zaboravite “you only live once“!

Maja Leskovar
MAJA Magistra ekonomije koja je živjela dugi niz godina u Splitu, udala se i zadnje 4 godine živi u Križevcima. Obožava putovanja zato je i vlasnica putničke agencije. Teški hedonist, obožava fino papati, obožava sve moguće i nemoguće wellness tretmane. Voli jako čitati i učiti strane jezike od kojih aktivno priča engleski i njemački, te pasivno talijanski i španjolski. Zaljubljenica u komedije i smijeh. Klasa pesimist koja već par godina radi na svojoj duhovnoj dimenziji i tranziciji prema optimizmu i uživanju u sadašnjem trenutku.