a što kada drugog roditelja nema?

pexels.com

Vjerujete li da su uloga majke i uloga oca međusobno ovisne? Vjerujete li da odnos oca s djecom određuje odnos majke s djecom i obrnuto? Vjerujete li da jedna uloga ne može bez druge?

A što kada nema drugog roditelja? Kada ga nema jer je preminuo ili se odrekao svojeg djeteta ili ne sudjeluje u životu djeteta koliko biste vi htjeli bez obzira na to jeste li u braku, izvanbračnoj zajednici ili razvedeni. Roditelji mogu biti prisutni ili odsutni neovisno o obliku veze u kojoj se nalaze. Vjerujem da svoje roditeljske uloge gradimo neovisno o partneru s kojim jesmo ili s kojim smo se razišli.

Naravno da se one isprepliću jer jedna ne bi postojala bez druge, no određuju li se međusobno?

Svoj odnos s djetetom gradimo neovisno o ponašanju druge osobe. Prisjetite se razlike u vašem pristupu djetetu od pristupa baka i djedova. Neovisno o njihovom ponašanju vi ćete imati svoja pravila, navike i aktivnosti s djetetom kao i oni, neovisno o vama. Zašto je lakše odvojiti ulogu baka i djedova od uloge koju ima vaš partner? Prije nego što odgovorite da je odgovor očit, voljela bih vam ponuditi svoje razmišljanje, a to je da lakše odvajamo uloge jer smo mi dali određenu težinu ulozi drugog roditelja u životu djeteta. Dok neki podrazumijevaju prisutnost drugog roditelja u životu djeteta, drugi (koji su izgubili partnera) podrazumijevaju prisutnost bake ili djeda.

Prema našim idejama kako bi život djeteta trebao izgledati, očekujemo od drugih da se ponašaju u skladu s našim očekivanjima.

Od žena u braku/izvanbračnoj zajednici često čujem očekivanja da suprug „preuzme“ djecu kada dođe kući, da s djecom provodi vrijeme u parku i da općenito jednako sudjeluje u životu djeteta kao i one. Od razvedenih žena su to očekivanja da otac češće uzima dijete sebi, da provodi jednako vremena s djetetom kao i one ili da bude više uključen u odgoj djeteta. Što god zamišljali i htjeli, mi imamo samo svoju ulogu i samo smo za nju odgovorni.

Kada partner ode ili nije (više) prisutan, postajemo više svjesni svoje uloge u životu djeteta. Ponekad majke ili očevi žele nadomjestiti ulogu drugog roditelja pa sebe doživljavaju i mamom i tatom. Što je dobro dok smo svjesni svojih sposobnosti. Nesretno je kada zauzimamo ulogu žrtve i vjerujemo da smo jadni i napušteni te da je naša dužnost zamijeniti drugog roditelja.

U vezama se uloge isprepliću, a zapravo su neovisne jedna o drugoj. I u sretnom i u nesretnom braku djeca donose različite zaključke o mami i različite o tati. Kada su roditelji razvedeni, djeca neovisno o odnosu roditelja donose zaključke o svojim roditeljima. Prisjetite se kako su iz nesretnih brakova neka djeca učila o ljubavi dok su druga učila o nepoštivanju pa su se tako u budućnosti i ponašala. S druge strane postoje i one „savršene“ obitelji čija djeca tako neobjašnjivo „odlutaju“.

Neovisno o našem trudu, djeca će za sebe od nas uzeti ono što njima ima smisla.

Neovisno o ponašanju našeg (bivšeg) partnera možemo graditi svoj odnos s djecom ukoliko to želimo i ukoliko vjerujemo da smo za svoju ulogu majke ili oca mi sami odgovorni.

Prisutnost i emocionalna podrška partnera u odgoju djece su samo olakšavajuća okolnost, ali ne i ona bez koje ne možemo uspjeti ostvariti svoju idealnu zamišljenu ulogu roditelja.

Kada sam se razvela mnogo sam radila na svojoj ulozi majke i dužnostima koje sam si pritom zadala. Radila sam na tome da je moj način odgoja moja odgovornost jer se s time ja najbolje osjećam. Osvještavala sam da mi nitko ne može narušiti moj odnos s djetetom unatoč izazovima pred kojima se nalazim. Osvještavala sam da nije moja uloga opravdavati postupke drugoga niti u njih zadirati. Oslobađala sam se okova preuzimanja uloge drugog roditelja jer nije kako sam se nadala. A toga sam se mogla osloboditi tek kada sam prestala vjerovati da je moja dužnost učvršćivati odnos djeteta i drugog roditelja. Oslobodila sam se kada sam počela vjerovati da nikoga ne mogu spasiti ili preobraziti niti da je to moja dužnost.

Počela sam se osjećati snažnom i hrabrom kada sam preuzela odgovornost za svoje ponašanje i radila na svojim očekivanjima od partnera, ali i od sebe. Kada sam počela biti prisutna i krenula osluškivati svoje dijete i na taj način se usklađivati s njime.

SARA 31-godišnjakinja s iskustvom braka i razvoda, majka mrvičaste, nasmijane i otvorene djevojčice. Po zvanju pedagoginja, koja trenutno studira realitetnu terapiju. Iskrena i direktna, nasmijana, znatiželjna, optimistična, uporna i brzopleta. https://snaznamama.com