Davno prije nego što su ljudi došli na svijet, on je bio sačinjen samo od vode… Jednog dana, Veliki Duh je pogledao s neba i odlučio da želi stvoriti i zemlju. Ali odakle je mogao započeti? Sve što je vidio bila je samo voda, ništa osim vode…
Tada je odjednom ugledao divovsku kornjaču i pomislio da je to baš ono što je tražio. Školjka kornjače bila je savršena za stvaranje čvrste površine. Ali jedna kornjača nije bila dovoljna i tada je Veliki Duh pozvao Kornjaču i rekao joj: “Kornjačo, požuri, idi nađi šestoricu braće”
Kornjača je plivala i plivala sve dok nakon čitavog dana nije pronašla svog prvog brata. “Pođi sa mnom, Veliki Duh nas treba!” rekla mu je. Nakon šest dana sve ih je pronašla.
Tada je Veliki duh sve kornjače poredao od sjevera prema jugu, malo ih pomaknuo, a zatim ih ponovno pomaknuo dok nije bio zadovoljan onim što je stvorio. “Sad slušajte”, napokon je rekao “Imate čast formirati ovu divnu zemlju. Budite ponosni na to i molim vas, ne mičite se više!”
Tada je Veliki duh uzeo malo slame i njome prekrio školjke kornjača. Zatim uzeo malo zemlje i pokrio slamu. Obrisao je ruke o mekani bijeli oblačak i počeo oblikovati svoju kreaciju. Stvorio je planine, doline, jezera, rijeke. Bio je zaista zadovoljan svojim radom dok nisu počeli problemi. Naime, kornjače su se počele osjećati nemirno i trebale su povremeno malo ispružiti noge. “Želim plivati na istok”, rekla je jedna. “Zapad je bolji”, vikala je druga. “Plivat ću prema zalazećem suncu” uzvratila je treća.
Kornjače su se počele svađati i nisu se mogle složiti u kojem smjeru će koja plivati. Sve dok se jednog dana četiri kornjače nisu pomakle na istok, a ostale na zapad.
Zemlja se tada počelo tresti i lomiti i stvarati užasnu buku. Nakon minute, drhtanje je napokon prestalo; zemlja iznad kornjača bila je preteška i one su se morale zaustaviti.
Srećom, sedam je kornjača na koncu sklopilo mir, ali svako malo se i dalje svađaju oko toga kamo ići i tada se potres osjeti na zemlji.
Originalni tekst: Il libro delle terre immaginate di Guillaume Duprat
Zahvaljujemo se našoj suradnici i psihologinji Tijani Debelić na ideji i prijevodu.
