dojenje nakon dva carska poroda i različita iskustva jedne mame

unsplash.com

Nisam mislila pisati o temi dojenja, ali obzirom da se obilježava Svjetski tjedan dojenja (1. – 7. kolovoza) pišem osvrt koji je baziran na mom osobnom iskustvu, na iskustvu mojih prijateljica i u doticaju s mojim pacijentima. Iako je puno tekstova na temu dojenja i nedojenja, moje dvije priče su vrijedne toga da tu pišem. Vjerujem da će pomoći nekome.

Nakon prve trudnoće koja je završila kiretažom te nakon 80 dana ležanja u bolnici na patologiji trudnoće možete misliti koliko priča imam (šalim se).

dojenje nakon prvog carskog poroda – težak i bolan početak

Uglavnom, mislim da velika većina nas vjeruje da je majčino mlijeko najbolje za bebu i tu se nema što dodati. Pozitivan stav i otvorenost prema dojenju je prvo čega sam se i sama držala. Ali nakon 12 sati rađaone i hitnog carskog, kada su mi bebicu donijeli na prvi podoj i nije bila tolika idila. Refleks sisanja je urođen i čim je Rita krenula sisati raskrvarila mi je bradavicu. Krv je krenula i boljelo je kao ludo. Kolostruma nigdje, ali krv ide.

Prvo pitanje – što sad da radim? Kako da dam bebi dojku koja samo krvari? Srećom, imala sam predivnu babicu koja me je ohrabrila. Uz Purelan mast bradavice su omekšale i beba je uspostavila dojenje.

Ono o čemu se malo priča je da u početku dojenje boli kao ludo, a prilikom svakog podoja pitaš se “što je meni ovo trebalo!?”. U tom cijelom procesu ključna je okolina te tuđa iskustva i priče. Da vidiš da je to u početku tako dok se bradavice ne priviknu i dok beba ne nauči pravilan hvat.

Savjet koji mi je bio zlata vrijedan – stavljaj bebu na prsa i onda kada misliš da ne ide ništa, ipak nadođe. Ja sam mislila da nemam puno mlijeka no beba je dobivala na težini. Na kraju je Rita bila beba koja je izašla u plusu po gramaži iz rodilišta.

No sa sekom Vitom bila je sasvim drugačija priča.

dojenje nakon drugog carskog poroda – zamalo sam odustala

Vita je naša druga beba i već sam imala poprilično dosta staža u dojenju pa sam mislila da neće biti problema. Međutim, nakon carskog sam dobila gadan osip, nisu znali od čega, velike urtike koje bi krvarile svaki put kada bih dodirnula plahtu. Dali su mi injekciju Synopena, ali kako je išlo na gore dobila sam Solumedrol venski te su mi zabranili dojenje idućih 12 sati, što zbog kortikosteroida, što zbog toga kada bih bebu stavila pored sebe i dodirnula nešto, raskrvarila bih urtike i boljelo me za poludjeti. Također sam zbog svega ostala i bez terapije, nisu mi nakon carskog (i to drugog unutar 13 mjeseci) dali ništa protiv bolova jer nisu znali na što sam odreagirala.

Bebi su dali adaptirano mlijeko, bila sam toliko tužna zbog toga, ali tako se sve posložilo… Vita je rođena s 2730g te je pala ispod 2500g i morali su joj dati adaptirano par puta. Nakon toga sam ju pokušala dojiti, ali kako je kolostrum ostao unutra, dobila sam temperaturu iznad 40 C koja nije spadala na antipiretike, crp iznad 150, itd.

Slijedila je baš prevelika muka, oči su mi iskakale od bolova kada su mi masirali i istiskivali kolostrum i mlijeko kasnije… Sto puta sam pomislila da bih najradije popila tabletu da zaustavi dojenje i u tom trenutku sam rekla sama sebi da nikad neću reći ništa za majke koje ne doje jer poznajem ih par kojima se slično dogodilo i prestale su. Da se meni ovo dogodilo s prvom bebom i da nisam imala iskustvo dojenja od prije i ja bih odustala od dojenja sto posto.

I zato imam razumijevanja za oboje – i dojenje i nedojenje.

Svatko ima svoju priču, i svaka beba i svaki porod su drugačiji.

Svaka majka treba podršku i pomoć posebno na početku i to je sve. Sretna i zdrava majka je ono što je najpotrebnije bebi i mužu i ostalim ukućanima.

prednosti dojenja (moje iskustvo):

  1. Majčino mlijeko je najbolje za bebu zbog protutijela koja time dobiva od majke. U adaptirano mlijeko dodaju se vitamini i sl., ali ne i protutijela…Kad je Rita s 2 i pol mjeseca dobila gripu, veliku ulogu su odigrala protutijela koja je dobila od mene i u bolnici su mi rekli da bi je u protivnom stavili na infuziju, ali dojila sam ju što više i vaganjem prije i poslije podoja došli su do zaključka da ju ne moraju pikati i staviti ju na infuziju.
  2. Imaš spremno mlijeko kad god i na idealnoj temperaturi. Nema nosanja termosica s toplom vodom, adaptiranog praha, bočica, sterilizatora i slično.
  3. Povezanost s bebom. Onaj osjećaj kad pratiš kako raste i napreduje zahvaljujući tvome tijelu (mlijeku).
  4. Ja sam dojila ležeći na boku i to mi je ponekad bilo jedino kada bih stigla leći taj dan. I da, moram ovo reći: ponekad super izlika za maknuti se od naporne rodbine i uzeti predah za sebe.

mane dojenja:

  1. Bol i to u početku. Mislim da većina mama kroz to prođe. Ako niste, blago vam se.
  2. Majke obično spavaju lošije i češće se bude – što zbog dojenja, što zbog maženja.
  3. Čim beba zaplače, odmah slijedi “sigurno je gladna, nemaš dovoljno mlijeka”. Morate biti čvrste u glavi da se ne osjećate kao “krave muzare”. Ja bih im znala reći: “Danas je nedjelja, ne radi mljekara”. Često si ljudi daju za pravo komentirati majčine dojke (veličinu) koja nema apsolutno nikakve poveznice. Veličina dojki i ne govori o količini mlijeka u njima i nije pokazatelj hoćeš li moći dojiti ili ne. Više govori količina mliječnih žlijezda koje bez ultrazvuka dotične “seoske babe” uzimaju za pravo komentirati.

I za kraj:

Skroz je u redu ako iz bilo kojeg razloga ne želiš ili ne možeš dojiti. To je tvoje tijelo i tvoja odluka. I nitko te nema pravo osuđivati jer nije u tvojoj koži.

Ako dojiš, uvijek ćeš naići na komentare, i za dobro i za loše. Bitno je da radiš ono što te ispunjava, a ne zato što se to očekuje od tebe.

Majka se ne mjeri po kriteriju dojenja niti poroda (vaginalni ili carski) i slične gluposti. I tko je uopće izmislio to da se majke mjere po bilo čemu!? Budite zahvalne na sebi i svom životu i napravite najbolje od njega. Ove priče su samo sporedne stvari.

Danijela Rašić Markota, dr. med., specijalizantica četvrte godine Fizikalne medicine i rehabilitacije. Majka dvoje djece. Ig: @mama_fizijatar