oda zaposlenim majkama

Sigurno ste primijetile da su zaposlene mame uvijek nekako tihe. To što one ne galame ne znači da ih nema, samo, kao što i sama riječ kaže, zaposlene su iliti imaju posla. Stvarnog posla. U nadi da mi ni jedna stay-at-home mama neće zamjeriti (iako znamo da hoće) danas pišem odu nama zaposlenim ženama, ujedno majkama i suprugama. Zašto? Jer to zaslužujemo.

Bilo da radite od kuće ili iz ureda, za sebe ili za nekoga, ovaj tekst, drage sestre suborkinje, posvećujem vama. Kao prvo krenimo od rušenja glupih balkanskih odgojnih dosadnih fraza, kao što su ”Najbolje je za dijete da stoji kući s majkom do svoje treće godine” i ”Jaslice su nužno zlo”. Vjerojatno to niste znali, ali Hrvatska je na vrhu ljestvice zemalja s najdulje plaćenim porodiljnim dopustom. S druge strane SAD je jedina razvijena zemlja koja majkama omogućava samo neplaćeni rodiljni dopust. U Francuskoj naknada za rodiljni dopust iznosi 100 posto plaće do 16 tjedana (6 tjedana prije i 10 tjedana nakon poroda). U Finskoj porodiljni počinje 50 dana prije termina poroda i traje četiri mjeseca nakon poroda. Naknada iznosi 70 posto plaće do djetetovog devetog mjeseca. U Australiji mama ili tata mogu uzeti plaćeni dopust do 18 tjedana, a dopust mogu i podijeliti. U Meksiku imaju 12 tjedana plaćenog dopusta, u Čileu 18 tjedana, u Maliju 14 tjedana, u Kini 12 tjedana, u Paragvaju 12 tjedana, u Kanadi 50 tjedana, u Velikoj Britaniji do 39 tjedana. Tko zna gdje sve te bebe idu nakon što prođe roditeljski dopust? Ne vjerujem da se vraćaju u tvornicu.

U Europi postoje dva modela čuvanja djece, kao što znamo, jedan je obitelj, a drugi država koja sa svojom infrastrukturom dječjih vrtića, jaslica ili predškolskog odgoja preuzima taj zadatak. Jeste li znali da bebe Skandinavci u jaslice kreću već sa samo 10 mjeseci? Pa što tamo neki Danci znaju bolje nego mi ‘rvati pobogu? Tko je njih uopće proglasio najsretnijim narodom? Ja bi rekla da su sretni jer im svi klinci imaju mjesto u jaslicama. #nemajkalevelpro

Uglavnom, vratimo se korak natrag. Skandinavski model, koji predviđa jaslice za djecu koja su navršila 10 mjeseci nudi vrlo fleksibilno radno vrijeme. Država jamči za svako dijete mjesto u takvoj instituciji, a troškovi se kreću prema socijalnim mogućnostima, ali ne prelaze 150 eura mjesečno. Dječje skupine su malene, najviše desetero djece za koju se brinu dva odgojitelja. Naravno u drugim zemljama imamo i dadilje, ovdje kod nas je moguće naći tetu čuvalicu, na crno, i to većinom u većim gradovima. Teško ćemo platiti i prijaviti certificiranu dadilju. A i zašto bi? Kod nas je sramota imati tetu čuvalicu ili čistačicu, isto kao što je sramota raditi i poslati dijete od godinu dana u jaslice. Mi moderne majke smo samo sebične i ne razumijemo koja je naša stvarna biološka uloga.

Što nas dovodi do idućeg pitanja, koja je to naša uloga 2021. godine? Danas kada više ne živimo u pećini, muškarac ne lovi mamute, a žena ne mora tog istog mamuta kuhati 4h jer nema express lonac. Koja je naša uloga danas? Stvarno mislite da nas određuje činjenica da možemo ostati trudne i roditi? Znači muški morski konjić je predodređen da bude stay-at -home tata? Sestre slatke, ja sebe i svog partnera smatram jednakima u svemu. Moj partner ne ide u lov, namirnice kupujemo u dućanu i na tržnici. To je posao koji savršeno možemo obaviti i on i ja. Što se tiče pranja i sušenja odjeće i suđa tu postoje moderna pomagala koja se redom zovu: perilica i sušilica. Pegle su na paru, a roba je sve elastičnija pa se realno 90% toga ne treba peglati. Podove usisava i pere robot koji se pokreće mobilnom aplikacijom. Kuhamo brzo i ukusno, jedemo vani. Fizički zahtjevne poslove sve češće odrađuju uređaji. Moj partner radi 8h iza laptopa, baš kao i ja. Zapravo, ja radim iza velikog monitora pa ne kvarim oči. Ali isto nam je. Posao je uredski. Koja je razlika?

Zašto dijete mora ostati kući sa mnom, a ne s njim? Pelene smo mijenjali i on i ja.

On jedino nije mogao dojiti, ali bez obzira na moj povratak na posao kada je beba imala samo 6 mjeseci, ja sam dojila pune dvije godine. Prestala sam dojiti u onom trenu kada moje dijete to više nije htjelo ni trebalo. Moj partner je isto roditelj. Dijete nije samo moje i ne treba samo mene. Činjenica da na Balkanu žene vole glumiti žrtvu, brisati prašinu s polica svaki dan i ugađati muževima koji ne znaju sami sebi ni guzicu obrisati – NE definira nas koje ne pristajemo na takve uvjete života. Jasno mi je da vas vaši životi frustriraju i da se osjećate bolje misleći da je vas vaša uloga biološki definira, ali to nije tako. Vi na ovaj način jedino koga definirate je vlastitu djecu. Sutra ćete imati sinove koji neće znati upaliti veš mašinu, i kćeri koji će ugađati svima osim sebi. Razmislite još jednom želite li to.

Nisam spomenula baka servis. Nemamo svi babu na selu. Ne živimo u romantičnoj komediji. S druge strane, ja iskreno ni ne želim da mi bake i djedovi odgajaju malu. Oni su tu da razmaze klince, nisu tu da glume roditelje. Ja ne želim da moje dijete šeta okolo po parku i priča o vremenskoj prognozi dok drži ruke na leđima.

Da ne duljim previše, iako bi imala još puno toga za reći, nama zaposlenim majkama se često spočitava vrijeme koje provodimo s obitelji. Vrijeme koje mi provodimo sa svojom familijom je KVALITETNO. Ne gledamo YouTube na kauču. Vani smo. Uvijek idemo negdje, a to je zato što imamo dvije plaće pa očito si to financijski možemo bez problema priuštiti. Putujemo, razgledavamo, idemo na predstave i radionice. Jedna zaposlena obitelj, čije dijete ide u jaslice, je od jutra do mraka u pogonu. Svaki je tren organiziran i nema mjesta praznom hodu. Sve se obaveze dijele. Nema ženskih i muških poslova. Djeca jednako sudjeluje u svemu, u čišćenju, spremanju i kuhanju. Jaslice, s druge strane, imaju jednu jedinu nus pojavu, a to su šmrkavi nosići. Nevjerojatno je koliko toga oni uče u društvu s tetama odgajateljicama i s vršnjacima. Svaki dan dođu bogatiji za iskustvo. Napreduju i zabavljaju se.

Ako sam možda u početku imala grižnju savjest (zbog okoline) danas, nakon godinu dana, znam da je naš izbor bio 100% ispravan. Nisam zaboravila vas mame koje radite kao doktorice, medicinske sestre, policajke, zaštitarke ili prodavačice… vi koje imate smjene ili noćne ili dežurstva. Znam da imate kraj sebe partnere koji povuku koliko god mogu, i da je kod vas organizacija još više strukturirana. Nemojte nikada sumnjati u sebe, sve radite više nego odlično i super ste mame. Primjer ste svojoj djeci. Vrijeme je da odgojimo neovisne, samostalne i jednake djevojčice i dječake. Prošla su špiljska vremena, mamut je istrijebljen. Patrijarhat je next to go!

Foto: unsplash.com

ELENA Mama male Lavice, supruga jednog IT-evca i profesorica u čizmama marketingaša. U slobodno vrijeme pišem upravo o nama na blogu Šefica https://sefica.home.blog/