šape našeg djetinjstva
Kad pripadaš generaciji kojoj su mobitel i Internet kao klincima bili nedostupniji od toaletnog papira i dezinficijensa u lock down-u, sport, knjiga i kućni ljubimci budu ti najbolji prijatelji tijekom cijelog djetinjstva.
Danas situacija baš i nije takva. Previše je mogućnosti koje su lakše od mlijeka bez laktoze pa se djeca sve više vode linijom manjeg otpora. Umjesto korištenja vlastite mašte pri vizualizaciji likova neke knjige, oni koriste tuđu u već gotovom proizvodu, u narodu poznato kao video igrica. Sada već desetljećima unazad, djeca opuštanje traže u gamingu i online aktivnostima, a knjige (nažalost) smatraju hobijem introvertnih i usamljenih ljudi. Tome pridonosi i činjenica da roditelji vrlo često za čitanje s djecom imaju manje vremena od političara za presicu, a utrka s vremenom i zanemarivanje čitanja dugoročno toliko osiromašuje vokabular da za sobom vuče problem nedovoljno dobrog verbalnog izražavanja. Htjeli mi to sebi priznati ili ne, siromašan vokabular nas u životu privatno i poslovno koči kao Instagram algoritam influencere u zadnje vrijeme.
Mnoga se djeca s poteškoćama u izgovoru i čitanju susretnu već na početku školovanja. No, većina roditelja djece normalnog razvoja tada to ne percipira kao problem jer “tek je 1.razred” i tehnika će se popraviti, a strah od javnog govora/čitanja nestati. Međutim, problemi s čitanjem vežu se uz različite uzroke- od mucanja, disleksije, nesigurnosti, dvojezičnosti (tu smo mi) do straha od osude i ismijavanja. Samom djetetu uzrok nije previše bitan. Ono samo želi što brže i bolje rješenje kako bi mu se koncentracija, strah i slova na papiru, iz ovog ili onog razloga, napokon prestala miješati kao varivo srijedom na ručku.
spanglish
Danas dvojezične obitelji i miješani brakovi nisu ništa čudno ili novo, no usprkos prednostima koje donose kao što su dodatan jezik, različita kultura i običaji, uz sebe vežu i određene probleme djece rođene u takvoj sredini. Iako je preporuka da svaki roditelj razgovara s djetetom na svojem materinskom jeziku, kad broj ukućana koji svakodnevno međusobno komuniciraju premaši kapacitet omanjeg školskog kombija, preporuku je teže ispuniti nego maraton istrčati.
Kod djece koja govore dva jezika vrlo često je jedan jezik dominantan. No, ako to nije jezik na kojem se dijete školuje, osim mekog izgovora i pobrkanih padeža, dolazi do straha od čitanja naglas i ismijavanja okoline.
×2 na čitanje
Čitanje djeci i odraslima donosi veliku intelektualnu i emocionalnu korist. Time proširujemo svoje znanje i vokabular, jačamo koncentraciju i pamćenje, gradimo maštu, poboljšavamo vizualizaciju, te sposobnost lijepog govora, a samim time stiže i samopouzdanje. Ako svemu tome dodamo i četveronožnog ljubimca, dobivamo dobitnu kombinaciju. Toliko dobitnu da bi kod klađenja u kladionici stajala kao apsolutni favorit.
Kira, pas koji spašava slova
Svi znamo izreku “pas je čovjekov najbolji prijatelj”. No, razmislimo li malo vidjet ćemo da to nije samo olako izrečena fraza već je zaista tako. To su bića koja pružaju bezuvjetnu ljubav, a osim toga što su najvjerniji prijatelji, prema djeci imaju posebnu naklonjenost. Naime, postoji nešto čarobno između djece i pasa te upravo zbog toga, psi (kao i drugi kućni ljubimci) mogu poslužiti kao izvrstan motivator za čitanje.
Kako? Ako kod kuće imate kućnog ljubimca, potaknite dijete da pronađe knjigu, sjedne i čita kućnom ljubimcu. A, ako nemate (ili želite stručniji pristup) postoji program R.E.A.D. koji mi trenutno pohađamo. R.E.A.D je kratica za Reading Education Assistance Dog- registrirani program kod Intermountain Therapy Animals u Sjedinjenim Američkim Državama, a u Zagrebu se održava u Knjižnici Savski Gaj, OŠ Većeslava Holjevca u Sigetu i Centru za autizam. To je poseban program osmišljen na način kako bi se djeci pomoglo da poboljšaju sposobnost čitanja i komunikacije uz metodu čitanja psu. Pas, u ovom slučaju predivna Kira, je terapijski pas koji je obučen za obavljanje ove i sličnih funkcija te sa svojim vlasnikom (volonterom) Sergejem Jonke u knjižnici Savski Gaj sluša djecu kako joj čitaju. U knjižnici se odvija motivacijski program AAA (Animal Assisted Activity) dok uz njega postoji i AAT (Animal Assisted Therapy).
zašto čitati psu?
Iako se možda s tim još niste susreli, ovo je izvrstan način da dijete zavoli čitati, riješi određene govorne probleme te savladala strah od javnih govora ili životinja, a pritom maksimalno uživa.
Djeca se osjećaju ugodno čitajući psu iz mnogo razloga. Oni psu (pogotovo terapijskom) mogu čitati svojim ritmom bez straha od osude ili ispravljanja odraslih. Čita se na jastucima, na podu u visini psa, a u prostoriji u kojoj dijete čita nalaze se samo terapijski pas Kira, vlasnik volonter Sergej, dvoje do troje djece i knjižničarka, a u školi defektolog.
Prilikom čitanja psu, djetetu se smanjuju krvni tlak i impulsi, fokus se sa straha prebacuje na maženje psa, a to kod njih uvelike smanjuje tjeskobu i stres. Vrlo često se djetetovo samopoštovanje i razina samopouzdanja kod čitanja poveća- osobito kod čitatelja s poteškoćama. Isto tako, dovršavanjem pročitanog teksta, djeca stječu osjećaj postignuća, a vrijeme provedeno čitajući psu vrlo vjerojatno je duže od onog koje bi proveli čitajući sami.
Terapijski su psi odlični i za djecu koja imaju strah od životinja, neku traumu, anksioznost ili poteškoće u učenju jer to znanstveno dokazano smanjuje stres. A, što se tiče samog terapijskog čitanja psu, zaključak je vrlo jasan i jednostavan. Čitanje psima je motivirajuće i zabavno te nevjerojatan način da se djeca, ali i pas obraduju. Psi također vole dobru priču, obožavaju djecu i odlični su slušatelji. Ispričanom pričom dijete sa psom dijeli ponos, sreću i zabavu. A, kad je čitanje zabavno, djeca čitaju više i knjižnicu posjećuju češće. S psom dijele i dobru energiju, povezanost i nježnost koju stvaraju maženjem dok mu čitaju, te na taj način s njim i komuniciraju. I zato oni znaju. –I psi “pričaju”, no samo onima koji znaju slušati.
Fotografija: pexels.com, privatna arhiva
