Danas je popularno biti žena, majka, kraljica. I ako slučajno pomislite da ne možete odgovoriti na taj izazov i zadovoljiti proizvoljno postavljene norme, onda po inerciji za sebe morate smatrati da ste loš roditelj. Ipak, stvarnost je malo drugačija. Majka mora moći sve, a novopečene feministkinje joj još dodaju sol na ranu preuzimanjem „muških poslova“. Tako da je jako teško opisati kako bi trebao izgledati dan „super žene“ koja je nasmijana, smirena majka, poslovno uspješna žena koja dobro zarađuje, a istovremeno nađe mjesta i vremena za nutritivno vrijedan ručak i pokoji desert.
Ipak, okolina govori da je mnogo takvih. Onih koji nemaju nagomilan veš, čiji su ormari u savršenom redu, čija djeca vraćaju igračke gdje ih nađu jer su one uspjele da ih od malih nogu nauče da poštuju pravila i to ne šibom koja je iz raja izašla, nego neprestanom i neprekidnom pričom i pružanjem dobronamjernih uputstava i kvalitativnih i kvantitativnih pohvala.
Moja svakodnevica je sasvim drugačija i odlučila sam se zvati nemajkom.
Nemajka je popularan izraz za majku koja ne igra po pravilima majčinstva svih velikih majki današnjice. Evo, baš sada moj (ne)sin od dvije godine demolira novoizgrađeni stan. Drugi (ne)sin od deset godina ostavlja prljave gaće i čarape svuda po stanu. Od mog savršenog, sterilnog stana ostala su samo sjećanja. U potpunosti su ga preuzela moja nesavršena, nesterilna djeca. I to nije sve!
Ja nemajka nosim svoje dijete gutajući brufene kao tic – tac. Ne učim ih na ruke, nego na srce.
Ja nemajka poljupcima liječim sve, čak i te skorene šmrklje. Ne perem dudu, igračku kada padne na pod nego puhnem i pružim dalje. Ako ju uopće i dignem.
Ja nemajka palim noću perilicu i sušilicu za veš i između toga sjedim i plačem, kad konačno svi zaspu.
Ja nemajka imam još samo milimetar crvenog laka na noktima. Imam upalu nečega, tko zna čega, ali i dalje idem. Plačem kasnije.
Ja nemajka stavljam sliku na facebook pa čak i onda kada u vlastitoj kući izgledam kao beskućnik. Igram se s djecom, brišem šmrklje rukavom, higijena zubi je sporadična.
Ja sam nemajka, a moja djeca su nedjeca.
Što nam se dogodilo!? Dogodio nam se život! Kod nas pravila ne postoje.
I što smo onda mi?
Mi smo sretni.
Foto: pexels.com
