Dakle nakon što je prošlo već (tek) 11 dana da sam rodila, po svim balkanskim kriterijima osjećam se apsolutno kvalificirana, ako ne i certificirana da prosipam pamet po selu (ili online svijetu). Prekaljena mater.
Evo što sam u ovih desetak dana naučila:
Sisama je najljepše na svježem zraku. Ok, to je i prije bio moj moto.
Krevetić za bebu je izvanredno odlagalište stvari za mamu. Nešto kao soba potrebe u Harry Potteru. Svašta se tu nađe: knjige, žurnali, rašpica za nokte (da bih imala osjećaj kao da ću se zapravo manikirati), čokolada, pokoji horkruks, Voldemort, bazilisk, još čokolade… Uglavnom svega se tamo nađe, ali rijetko kad ima i za bebu mjesta.
Zlata vrijedan savjet: spavaj kad beba spava, kuhaj kad beba kuha, rješavaj birokraciju kad beba rješava birokraciju! Srećom, mama ne treba toliko sna, što se kuhanja tiče imala sam maniju nakuhavanja i zamrzavanja nedugo pred porod pa sam dobro opskrbljena. A birokracija? Birokracija nam je najdraža jer je moja beba horoskopski jarac (ili kako moja najdraža teta na svijetu kaže – koza, jer curica je) i sva je sortirana po tom pitanju. Evo neki dan je zvala zdravstveno da se prijavi i pita tetu šalterušu jel ona sad Njemica ili Hrvatica jer ni na kakvom papiru to zasad ne piše. Očito, fali joj jedan papir!
S obzirom na prirodu mog posla (anesteziolog), nemam problema ustajati i funkcionirati noću. Slično jedinici intenzivne skrbi pacijenti(ći) se uvijek dekompenziraju između 01:00 i 04:00 ili između 05:00 i 07:00 taman pred vizitu. Srećom sad nema šefa u jutarnjoj viziti (mislim nema ni vizite), imam samo jednu najslađu pacijenticu koja sva miriši i svaki put mi se jako nasmije kad me posere dok ju presvlačim (svaki dan… Tata ju isto presvlači, ali njega iz nekog razloga nikad ne pokaki toliko) pa je sve puno puno lakše, a i puno ljepše.
Jedino je ogromna razlika što sam ja dosad odrađivala maksimalno 7 noći intenzivne nakon kojih bih dobila 7 slobodnih dana i negdje otputovala. Danas nam je 13. noć…
Ma može se zasad i bez egzotičnih krajeva.
Foto: unsplash.com
