Svatko od nas bar će se jednom u životu susresti sa smrću i gubitkom bliske osobe. Najgori zamislivi scenarij je smrt djeteta. Potaknuta upravo traumatičnom smrću djeteta u obitelji poznanice, Iva Bezinović-Haydon napisala je tekst slikovnice “Gdje se skriva Vedran” u kojem pokušava dati odgovor na pitanje kako razmišljati o životu poslije smrti. Tema je mučna, ali i neopisivo važna jer je smrt, nažalost, sastavni dio života i kao takva se ne može izbjeći. U tim je trenucima i odraslima teško pronaći bilo kakvu utjehu ili nadu, a još je teže pružiti ih djeci koja ne mogu shvatiti što dogodilo njihovim najbližima. Bolno je govoriti o tuzi, o smrti, o onome što slijedi poslije, a mi se klonimo svega bolnog, navlačimo maske, žalujemo uvijek sami.
Ova priča, namijenjena i djeci i odraslima, sažeta je na dvjestotinjak riječi, a kroz prikaz razgovora majke i djevojčice, ostavlja nas s idejom da su nama bliski ljudi, kojih fizički nema više tu, uvijek prisutni u nama i oko nas. Nagrađivana ilustratorica Hana Tintor, s kojom je spisateljica uspješno surađivala na knjizi “Moja baka ne zna tko sam” nadopunila je sve ono što tekst nije mogao izreći svojom interpretacijom priče. U njezinim je originalnim i toplim crtežima, kroz zamućenu granicu između realnog i imaginarnog, naglašena tuga i nedostajanje.
Majka objašnjava djevojčici kako je Vedran, kojeg na Haninim ilustracijama nigdje fizički nema, još uvijek uz njih. Tako na njezino pitanje: “A zašto ga ja ne vidim?” odgovara: “Ne moraš ga vidjeti! Možeš ga osjetiti. Kada se igraš s prijateljima, uplete se u konop ljuljačke i lagano te gurne kada poželiš poletjeti. Kada si vesela i pjevaš, skakuće među notama tvoje najdraže pjesme. A kada si tužna, on zagrije suze prije nego kapnu niz tvoj obraz.”
U slikovnici se ne spominje smrt jer ona priča o vječnosti. Vedrana nema nigdje, ali on je svuda, i u svemu oko njih. Tako je sa svima onima koje volimo, a koji su s nama uvijek, čak i kada više nisu tu.
Knjigu izdaje Ibis grafika, a trenutno se može naći u dječjoj knjižari Pričozemska na Ravnicama i na webu Pričozemske (www.pricozemska.hr), a uskoro i u drugim knjižarama.
