moj porod bez lijekova za olakšavanje boli i kako se na njega pripremam

Porod bez lijekova i epiduralne – u Japanu!

Već neko vrijeme želim pisati o ovoj temi. Ne uključuje nekakvu japansku ceremoniju ili pustolovinu, ali opet me je trudnoća u Japanu potaknula na razmišljanje i istraživanje o toj temi. Iako je svaka trudnoća drugačija, svaka boljka doživljena drugačije, svako tijelo drugačije, ipak nam je svima zajednički = strah od poroda. Opet, i taj strah se doživljava drugačije. Ali tu je, i svakim tjednom raste. Kakav je stav o porođajnoj boli, prirodnom porodu bez lijekova ili porodu kod kuće u drugim krajevima svijeta? To su pitanja kojima, sigurna sam, ne bi posvetila toliko svoje pažnje da ne živim ovdje gdje su pravila, opet, malo drugačija. Puno toga je u Japanu paradoks, mnoge žene izvan Japana s kojima sam pričala o ovoj temi su bile šokirane. Meni je preostalo da prvotni šok zamijenim planom kako se nositi s neočekivanim pravilima, kako si olakšati i kako se mentalno i fizički pripremiti na iskustvo poroda. Želja mi je to podijeliti ovdje s vama jer možda ima žena koje razmišljaju o istome. Koliko me je strah toliko sam i uzbuđena pisati o ovoj temi prije i poslije poroda.

Neka druga pravila

Otkako živim u Japanu nisam imala puno prilika pričati o trudnoći ili porodima, ali imala sam mali broj poznanika i prijatelja koji su imali djecu pa sam ponekad čula kako opcije ublažavanja boli u većini slučajeva ne postoje. To sam naravno čula od ne-japanskih prijatelja koji su bebe donijeli na svijet u ovoj zemlji jer mislim da Japancima ova informacija nije neobična pa ju nitko nije spominjao. Dakle, i prije nego sam pomišljala imati dijete znala sam da epiduralna analgezija u Japanu nije popularna opcija, ali do koje mjere nisam ni slutila. Čak ni na početku trudnoće se nisam toliko zamarala tim informacijama koje sam ‘negdje usput čula’. No sredinom trudnoće oko 20-og tjedna kada se počne javljati strah od poroda bacila sam se na istraživanje opcija. Ili bolje reći na otkriće da opcija nema. Svjetska zdravstvena organizacija kaže da se “epiduralna analgezija preporučuje zdravim trudnicama koje traže ublažavanje boli tijekom poroda, ovisno o ženinom izboru”. Prema istraživanju Japanskog ministarstva zdravstva samo 6.1% žena u Japanu ima pristup epiduralnoj analgeziji (da, pročitajte ponovno), dok taj postotak u Francuskoj iznosi 83.8% i 73.1% u SAD-u¹. Općenito, anestezija tijekom poroda u Aziji je manje zastupljena u odnosu na Europu ili SAD, ali ipak, Japan prednjači čak i u usporedbi s drugim azijskim zemljama (Kina 10%, Sjeverna Koreja 40%, Singapur 60%). Koji su razlozi? Ukratko:

1. Kulturološki = porod se smatra prirodnim fiziološkim procesom, ne patologijom. Većina žena se odlučuje na prirodne metode ublažavanja boli kao što su pravilno disanje, relaksacija, masaža, yoga i briga o svom zdravstvenom stanju i snazi tijekom trudnoće prije poroda.
2. Jedinstveni zdravstveni sustav = u Japanu je konvencionalna medicina bazirana na znanosti povezana sa tradicionalnom medicinom i oboje je pod zdravstvenim osiguranjem.
3. Manjak anesteziologa = prema podacima Svjetske federacije anestezioloških društava broj anesteziologa u Japanu je trećina broja većine drugih OECD zemalja¹.

A kako ću ja to?

 Prvo i najlogičnije pitanje koje sam si postavila kada sam doznala da opcija nemam: a kako ću ja to? Ustanova u kojoj vodim trudnoću i gdje sam odlučila roditi nema opciju epiduralne. Ali nije to sve. Uz tu misao s kojom se moram pomiriti dolazi još jedan problem. Japan još uvijek nije popustio mjere protiv COVID-a i suprugu nije dozvoljeno ići sa mnom na porod niti nas posjetiti. U Japanu se nakon poroda ostaje u bolnici tjedan dana kako bi se žena odmorila, kako bi joj se pružila pomoć s dojenjem, kako bi naučila osnove života s novorođenčetom. To i nije loše, zar ne, ali to znači da nas muž neće vidjeti tjedan dana. Ok, u redu, rodit ću sama, bez podrške nekog bližnjeg, bez ublažavanja bolova, s maskom na licu, okružena ljudima koji ne govore moj jezik. A kako ću ja to? Moja jedina opcija jest prihvatiti stvarnost i pronaći najbolji mogući način za mene da ostanem prisebna, snažna i sposobna doživjeti porod i dolazak bebe na svijet najbolje kako mogu.

Kroz malo istraživanja o prirodnom porodu jedna od prvih stvari na koje sam naišla i koja mi se svidjela je “hypnobirthing”. Što mi se zapravo svidjelo a što ne, što je osnovna ideja “hypnobirthing-a”, pokušat ću ukratko opisati.

Hypnobirthing iliti porod pod hipnozom

Ako krenete istraživati o prirodnom porodu sigurna sam da je hypnobirthing prva stvar na koju ćete naići. Iako sama riječ predlaže da se radi o nekakvoj vrsti hipnoze to nije ni približno tako i ne radi se o apsolutno nikakvoj hipnozi. Ova tehnika korijene vuče još iz 1930-ih kada je britanski opstetičar Dr. Read opisao bol kao rezultat straha. Prvi hypnobirthing program razvila je Marie Mongan 1989. Ideja sa zasniva na činjenici da strah i tjeskoba pojačavaju iskustvo i doživljaj boli.

Ono zbog čega sam krenula čitati na ovu temu i educirati se jest činjenica da hypnobirthing nije neka vradžbina i vjerovanje nego se zasniva na znanstvenim činjenicama, psihologiji i biologiji.

U moru knjiga i aplikacija koje se danas mogu pronaći ja sam se odlučila za knjigu: Hypnobirthing, Practical Ways to Make Your Birth Better čija je autorica Siobhan Miller, osnivačica The Positive Birth Company. Knjiga mi se jako svidjela jer je jednostavna i nudi ne samo objašnjenje kako ova tehnika funkcionira, nego i ono važno a to je kako vaše tijelo funkcionira tijekom poroda, kako se mentalno pripremiti i još puno korisnih vježbi i savjeta. Naime, da bi se uspjeli pripremiti na nešto, moramo znati na što se točno pripremamo, moramo vladati informacijama i znanjem i to je neko općenito pravilo u životu, ne samo u slučaju poroda. Ova knjiga će vam objasniti faze poroda, mišiće koji sudjeluju u kontrakcijama maternice i kako omogućavaju porod, hormone koji taj proces pospješuju i još važnije one koji to usporavaju i onemogućuju.

Da nadodam, vidim i jasnu sličnost između ove filozofije i razloga pod brojem jedan kojeg sam gore navela kao jednog od zašto epiduralna analgezija nije izbor u Japanu.

Što mi se svidjelo kod hypnobirthing-a?

Mogla bih malo duže o tome što mi se sviđa kod ove tehnike ali spomenut ću onaj glavni, najveći aspekt koji je u mojoj glavi rezultirao mišlju: “ima smisla”. Naime, glavna tema hypnobirthing-a je ta da relaksacija, vizualizacija i otklanjanje straha rezultiraju pozitivnim iskustvom poroda. Svi se možemo složiti da nas društvo, mediji i okolina od malena uče strahu od poroda. Opisuju to iskustvo kao najgoru bol koju čovjek može iskusiti, traumu koju ne zaboravljate. Nema filma u kojem porod nije prikazan uvijek isto – žena oblivena znojem koja leži na leđima i vrišti. Vaša rodbina i prijatelji koji prepričavaju svoje porode kao najstrašnije horore. I sve je to nekako podsvjesno usadilo strah i paniku tijekom cijelog života. Jednog dana ste trudni i gledate takav film ili slušate prijateljicu koja je jedva čekala da vam ispriča sve strahote vlastitog poroda i odjednom vam sine da ste to uskoro vi. Ne sve žene, ali velika većina dočekat će porod u strahu, panici i želji da što prije sve zaboravi. Sasvim normalna reakcija. No porod i dolazak vašeg djeteta na svijet ne bi trebao biti zapamćen kao nešto takvo, zar ne? Bilo bi lijepo da može i drugačije. Hypnobirthing kaže da može. Porod je prirodni proces, vaše tijelo zna kako roditi, bol koja dolazi s kontrakcijama je prirodna bol, nije patološka pojava koja dovodi vaš život u opasnost. Već shvaćanje ove jednostavne informacije je prvi korak ka opuštenijem stavu. Ono o čemu se najviše govori tijekom hypnobirthinga je neprekidan ciklus zvan “strah-napetost-bol”. Ako zavirite u psihološke i biološke aspekte straha i napetosti vrlo je jasno da je njihov rezultat pojačana, ponekad i nerealna percepcija boli. Ono što strah i napetost rade vašem tijelu je u potpunoj suprotnosti onome što radi glavni hormon odgovoran za cijeli porod a to je oksitocin. Sigurno ste čuli za oksitocin, kao hormon sreće ili ljubavi. Proizvodi se u hipotalamusu i luči hipofizom. Stimulira kontrakciju maternice i laktaciju. Znate li onaj “drip” o kojem pričaju žene koje su išle na inducirani porod ili kojima je “drip” trebao da bi ubrzao porod koji je u zastoju? E taj drip je upravo sintetički oblik oksitocina. A što se događa tijekom straha i napetosti? Adrenalin! Adrenalin je neprijatelj oksitocina, adrenalin rezultira potpuno suprotnim događajima u vašem tijelu od onih koje stimulira oksitocin. Strah i napetost = lučenje adrenalina koji negativno utječe na lučenje oksitocina, preusmjerava krvotok pun kisika u ruke i noge dajući vašem tijelu informaciju da ste u opasnosti dok oksitocin ima drugačiji cilj = kontrakciju maternice, opuštenost i usmjeravanje krvotoka sa kisikom prema mjestu gdje je tijekom poroda najpotrebniji, prema maternici. Doživljaj boli se znatno povećava preusmjeravanjem krvotoka na kriva mjesta i osjećajem panike. Upravo zbog ovoga tehnike disanja su najpotrebnije i nisu ništa drugo nego način da opustite zgrčene dijelove tijela, dopustite tijelu da odradi ono što točno zna kako. Osim tehnika disanja, potrebno je usvojiti neku rutinu i poznavanje onoga što vas čini opuštenima, vježbati vizualizacije pozitivnog poroda, prirodnog poroda, sreće kada prvi puta primate bebu na prsa. Izbjegavati negativne priče i stavove. Kroz sve to knjiga vas vodi, predlaže razne načine relaksacije, a na kraju nudi i vježbe koje možete prakticirati svaki dan. Osim prirodnog poroda, tehnike možete koristiti i za carski rez ili jednostavno samo za opuštanje. Također, pronaći ćete zašto se rađanje na leđima smatra najlošijom opcijom i kako vam različiti položaji i gravitacija mogu znatno olakšati i smanjiti potrebu za intervencijama. Jako su mi se svidjela objašnjenja koje imaju uporište u znanosti i koja su me uspjela staviti u neko bolje mentalno stanje i osjećaj da je porod nešto pozitivno, a ne jedna velika planina straha, boli, horora i trauma.

Što mi se nije svidjelo kod hypnobirthing-a?

Jedna je stvar koja mi se nije svidjela učeći o ovoj tehnici. A to je previše govora o tome što žena može i treba zahtijevati tijekom poroda. Slažem se da svaka žena mora imati pravo izbora, pravo odlučiti što želi da joj se radi tijekom i prije poroda a što ne. Pravo odlučiti kako želi roditi i pravo da ne bude tretirana kao samo još jedan pacijent na traci nego kao individua sa potrebama i željama za sebe i svoju bebu. Ali stvarnost dosta često nije takva. Ne samo da još uvijek nemamo ustanove i djelatnike spremne na takvu suradnju s pacijentom nego i činjenica da kulturološki takav način ne postoji u mnogim zemljama. To može dovesti do osjećaja da ste vi ne kompetentni i nesposobni izboriti se za sebe, do osjećaja da u nečemu niste uspjeli ili da se niste dobro pripremili.

Konkretno, navest ću dva primjera:

1. Knjiga od vas (iako joj to zaista nije namjera) dosta često traži da sami donosite odluke za i protiv procedura tijekom poroda, jesu li potrebne ili ne. Da zahtijevate od doktora objašnjenje pozitivnih i negativnih strana procedura i sami donosite odluku jesu li potrebne ili ne. Zašto? Osjećaj kontrole nad situacijom daje vam samopouzdanje, panika i strah od nepoznatog su svedeni na minimum. Shvaćam, ali isto tako shvaćam da ukoliko niste osoba obrazovana u ovom smjeru jednostavno ne možete znati bolje od doktora je li neka procedura potrebna ili ne i time možete dovesti u opasnost sebe ili bebu ili oboje. Rađanje u bolnici, bio to vaš prvotni izbor ili ne, je jasan izraz potrebe da vam netko stručan pomogne u tome. Nije sve crno-bijelo, naravno da ima procedura koje očito nisu potrebne i koje zaista nisu od životne važnosti a vi ih jednostavno ne želite. U tom slučaju, svakako se borite za sebe i svoje želje.

2. Povezano s prvim primjerom  -aspekt prostora u kojem rađate. Knjiga navodi kako treba imati pravo na organizaciju prostora u kojem rađate prema svojim potrebama tj. organizirati prostor koji će vas relaksirati. Ako se već niste odlučili za porod kod kuće, kako pretvoriti strogu bolničku sobu ili čak operacijski teatar u prostor ispunjen opuštenom atmosferom. Aroma terapija, mirisne svijeće, prigušena svjetla, izbor glazbe, partner uz vas i slično. Svaka čast klinikama i bolnicama koje ovo dozvoljavaju, postoje. Ali ipak mislim da u većini jednostavno nema nikakve šanse da zahtijevate prigušena svjetla. Zapravo, ne mogu ni zamisliti da taj zahtjev ili pitanje postavim mom trenutnom doktoru i babicama. Prvo, nisam sama u predrađaoni, drugo pitati doktora da ugasi svjetlo kako bi ja koristila svoje svijeće nisam sigurna kako bi bilo dočekano. (Glasno se smijem, možda bi me hitno prebacili na neki drugi odjel).

Ovo je jedini aspekt tehnike (u slučaju poroda u bolnici) koji mi se nije svidio, ne zato jer nema smisla, itekako ima smisla, zaista ima smisla, postoje moderne klinike diljem svijeta koje omogućavaju ovakva iskustva i sigurna sam da su uvijek pozitivna, ali neprekidno ponavljanje kroz knjigu da je ovo vaše pravo uvijek i svugdje jednostavno proizvodi jedan negativan učinak na vas, potičući vas na razmišljanje kako niste dovoljno dobro organizirali svoj porod, niste dovoljno agresivni u zagovaranju svojih prava i u nečem ste podbacili. Ja sam taj dio nekako zanemarila, smatram da se pripremam najbolje što mogu, da sam uložila puno truda u svoje mentalno stanje pred porod i da je sve drugo zaista izvan moje moći.

I na kraju…

Za kraj bih rekla da budete oprezni ako se odlučite na hypnobirthing. Danas u digitalno doba i masu informacija iz svakakvih izvora, postoje metode i objašnjenja koje nisu povezane s pravim učenjem ove tehnike ili imaju aspekte koji jednostavno nisu realni. Tako sam naišla na neke koji tvrde da hypnobirthing garantira bezbolan porod. Nerealno je očekivati da će bilo kakva metoda ukloniti bol poroda. Uvijek provjerite izvor i reputaciju metode o kojoj želite učiti.

Završavam ovaj tekst točno na dan kada sam napunila 40-ti tjedan trudnoće. Uzbuđena sam uskoro podijeliti s vama moje iskustvo prirodnog poroda ako se tako dogodi, i jesu li mi tehnike koje sam usvojila hypnobirthingom doista pomogle. Najvažnije je da sam pozitivna, da sam strah koliko je god to moguće zamijenila nekim drugim osjećajima i da je rođenje moje bebe tako blizu!

P.S.: U knjizi možete pronaći osim samih vježbi relaksacije: vježbe disanja, linkove na videe, predloške plana poroda, izvore informacija i aplikacije koje možete kupiti (za vrlo male cijene) kojima možete pratiti kontrakcije i slušati afirmacije tijekom poroda.

Referenca:

1. Maeda Y, Takahashi K, Yamamoto K, Tanimoto T, Kami M, Crump A. Factors affecting the provision of analgesia during childbirth, Japan. Bull World Health Organ. 2019 Sep 1;97(9):631-636. doi: 10.2471/BLT.19.230128. Epub 2019 Jul 17. PMID: 31474776; PMCID: PMC6705500

Fotografija: pexels.com