Ako tražite odgovor na ovo pitanje i ako mislite da ću vam reći nekoliko trikova kako najlakše održavati pod čistim i blistavim, onda preskočite ovaj tekst. U ovom tekstu nema čarobne formule koja vam za tren očisti pod ili skuha gotov ručak. U ovom tekstu jedna mama želi reći istinu, a to je da pod nikada ne može biti čist duže od jednog sata. I točka. Kako bi i mogao biti čist ako u njemu žive dva mala termita i jedan veliki?
I znate što, uopće se više ne zamaram time. Ne kao prije nekoliko godina, kad sam doslovno gubila živce na svaku mrvicu i kad sam mislila da ne radim dovoljno dobro zato što mi se ne sjaji kuhinjski pod. Danas nekoliko godina starija, s jednim djetetom više, nemam vremena opterećivati se time. Danas mi je važnije skuhati topao obrok, napraviti večeru ili neki brzinski kolač umjesto polirati kuhinjski pod. Kako da jedna mama koja radi osam sati dnevno, trči s posla u kuhinju, napravi brzinski ručak i nered u kuhinji, uspije imati sve uredno kao na fotografijama s društvenih mreža? Pa nikako!
Vrlo jednostavno, preko tjedna stan održavamo na životu, uspijemo pospremiti između svih ostalih obaveza koje imamo, i to je sasvim u redu. Najčešće vikendom žrtvujemo jedan dan da sredimo stan, sve ono što nismo stigli preko tjedna, brisanje prašine sa svih površina, usisavanje ispod kauča, kreveta i stola itd. Jedan dan u tjednu odlučujem biti prava kućanica koja sve radi po stanu, a pritom sve zbraja u bradu. I jesam li zato loša mama?
Jesam li loša mama zato što mi igračke nisu grupirane u posebne spremnike i po posebnim kategorijama?
Voljela bih ja da je sve to organizirano i pospremljeno na svoje mjesto, ali kada da uz posao, brigu o djeci i ostalim obavezama još i to stignem? Napravimo to dva do tri puta godišnje, i to dok sam najčešće na godišnjem odmoru.
Umjesto konstantnog čišćenja, pospremanja i raspremanja kojima, budimo realni, uz malo dijete nema kraja, radije biramo boravak na otvorenom zraku, druženje s obitelji ili odlazak na izlet. Uspomene koje stvorimo s djecom i vrijeme provedeno s njima, puno je važnije od raspoređenih igračaka po bojama ili pospremljeni stan kao s Instagrama. Moj stan nije nimalo instagramičan, ali je prepun uspomena, fotografija, njihovih crteža, čak i šara po kuhinjskim vratima koje ne želim obrisati. To je naš dom u kojem živimo svaki dan zajedno, s nekoliko mrvica na kuhinjskom podu. I znate što, to je znak da tu živimo. Kome to smeta neka ne gleda, zar ne?
