O razlozima zašto je to tako, sada ovdje ne bih, ali znajte, tko god da čita, da je to bila jedna od najtežih odluka koju sam morala donijeti u svom životu. Od tada je prošla godina dana i 2 mjeseca i od tada svaki dan polako umirem iznutra i to ne zato jer je mom djetetu loše s tatom, daleko od toga, tata je super tata i malome ne fali apsolutno ništa, već zato što mi naprosto fali komadić mene, fali mi komadić srca, fali mi komadić duše, fali mi komadić svega što u meni postoji.
I dok sam danas spremala igračke s kojima se igrao ovaj vikend dok je bio kod mene, gledam u njegove papučice i pidžamicu, i mislim se, Bože koliko ovo još može boljeti, i koliko sam ja zapravo spremna podnijeti. Pitam se postoji li još koja mama koja dijeli moju bol, koja je em ostala sama tj. razvedena, em ostala “bez” djeteta, bez osobe za koju kuca njeno srce.
Znam da smo u manjini, ali mama, ako ovo čitaš, želim da znaš da si borac, želim da znaš da nisi sama, i želim da znaš da nisi manje majka u pravom smislu te riječi zato jer tvoje dijete ne živi s tobom.
Ne, možda si veća majka od svih drugih jer si zbog njegove dobrobiti morala donijeti takvu odluku, jer svaki dan živiš s tom boli, jer propuštaš puno toga, jer propuštaš čuti njegov glas kako sto puta kaže mama u danu, jer propuštaš mirisat njegovu kosicu dok spava, jer propuštaš njegov osmijeh, jer propuštaš sve što ne stane u jedan vikend, a znaš da vrijeme brzo leti i znaš da te ubrzo više neće trebati na taj način kako te treba sada i to te boli više od svega. Svaki dan živiš s tim, ideš na posao, funkcioniraš, ali osjećaš tu prazninu u svakom trenutku.
Mama, znam koliko ti je teško, i nema ništa što bi ti mogla reći da te utješim, da ti olakšam, osim možda, zamisli samo kako je onim roditeljima koji su ostali bez svoje djece zbog bolesti ili drugih nesreća, kako li samo njih to boli, ali žive i dalje.
Sve je to sastavni dio života, Bog ti daje križ za koji zna da ga možeš nositi, i nosiš ga, težak ti je, ali ga nosiš. Vjerojatno si kao i ja ponekad misliš, zar sam na ovaj način “kažnjena” jer sam voljela pogrešnog muškarca? I pitaš se hoću li ikad više uopće moći nekog voljeti, hoću li ikad više moći nekome dati svoje povjerenje i svoje srce nakon svega?! Ali vjerujem da hoću i vjerujem da hoćeš, vjerujem da će na kraju ipak sve biti dobro, da ćemo na kraju ipak na neki način nadoknadit sve izgubljeno, da će naša kompenzacija biti posebna.
Bit ćemo mi dobro mama, iako se ponekad čini da je život stao.
I da na ovakav način nema smisla, vjeruj mi da ima, sve ima smisla i sve je onako kako treba biti, samo mi to sada ne vidimo, ne vidimo jer nas je bol zaslijepila i jer se osjećamo manje vrijednom i bitnom u životu svog djeteta. Ja točno znam kakav je osjećaj kad nekome moraš preko usta prevalit da tvoje dijete ne živi s tobom, pa dobiješ onaj pogled od ljudi, ne znam ni sama kako bi ga opisala i definirala. Pogled ljudi koji ne razumiju ni djelić sekunde kako ti je i što prolaziš, a postoje i oni ljudi koji odu korak dalje, pa te pitaju: “A kako to da dijete ne živi s tobom?”, i očekuju da im sazmeš svu svoju bol i sav svoj put u par rečenica da bi oni dobili neko adekvatno objašnjenje.
Nemaš se što kome opravdavati, jer to što mi živimo u društvu u kojem je ovako nešto tabu, u društvu u kojem očevi dobivaju djecu samo kada su majke alkoholičarke, neuračunljive i sl., je sasvim jedna druga priča. I ne želim ovim tekstom uopće umanjiti ulogu oca kao takvu, niti poslati poruku da očevi ne zaslužuju dobiti skrbništvo, dapače, moj klinac živi s tatom koji je divan prema njemu, ovim tekstom želim samo utješiti neku mamu koja se možda osjeća kao ja, želim da ako ovo čita, da zna da nije sama i da nije manje vrijedna zbog svega!
Nije bilo lako ovo ni napisati, a da ne prolijem litre suza po laptopu, ali i za pisati o tome i za živjeti to je potrebna ogromna količina hrabrosti i snage koju imam ja, i koju ima svaka majka koja prolazi kroz isto! Zato imajte sluha i nemojte zaključivati unaprijed, jer nije sve crno – bijelo i nije sve onako kako se čini na prvu.
Sine, ako i ti nekad ovo budeš čitao, znaj da je samo ogromna količina ljubavi prema tebi mi davala snagu i hrabrost za svaki udah, za svaki dan koji sam živjela bez tebe u svom naručju…
Foto: unsplash.com
