Možemo li si dopustiti da nam je središte pozornosti oštro kad su djeca u pitanju, ali kad smo mi u prvom planu postajemo opušteni i nefokusirani?
Činjenica je da djeca kopiraju ponašanja svojih roditelja, uče kroz ono što vide oko sebe i uče po modelu. Pa iako roditelj nije imao namjeru naučiti ih nešto krivo, često nije niti svjestan da dijete od njega uči. Priča kako to izgleda kada (ne)svjesno svojim primjerom pokažeš upravo suprotno, ide ovako:
Znatiželjna šestogodišnjakinja često ispituje o svjetlosnim simbolima na kontrolnoj ploči automobila pa je tako primijetila da se kraj mjerača brzine u krugovima mijenjaju boje. Objasnila sam joj bez puno razmišljanja da se krug zacrveni kad automobil vozi brže od dopuštenog ograničenja brzine. I tu počinje i staje sve. Neću spominjati koliko puta u vožnji izgovori “Mama uspori”, iako vozimo samo 42 km/h kad je ograničenje 40 km/h, ali ću spomenuti koliko puta sam požalila jer sam joj točno odgovorila misleći “Kako sam se dovela u situaciju da mi se ona tako mala petlja u vožnju?”, a pritom sam imala grižnju savjesti jer tako razmišljam.
Ovo situacija meni je važna jer je promet moja struka, a prometna edukacija djece i poštivanje prometnih pravila moja misija, ali vjerujem da bi većina roditelja bila neugodno iznenađena svojim reakcijama da se nađe u istoj situaciji. Zato predlažem da svi zajedno poradimo na uvjerenjima o poštivanju pravila pa pred vas stavljam ovaj izazov iz kojeg nema povratka.
Osvijestite kakav ste primjer svojoj djeci i kako reagirate kada ona znaju da griješite.
Zadatak djeteta je pratiti prometne znakove ograničenja brzine. Kada uoči prometni znak i pročita roditelju ograničenje brzine, roditelj odgovara kojom brzinom vozi. Ili ako vaš automobil pokazuje na kontrolnoj ploči da vozite prebrzo objasnite djetetu gdje to može vidjeti. Prije početka izazova djetetu je potrebno objasniti koji su znakovi ograničenja brzine.
Ako niste vozač ili izazov ne možete isprobati u automobilu, nađite situaciju u prometu u kojoj koristite izgovore “Samo ovaj put. Žurimo. Moram. Brže je tako.” i priznajte svojem djetetu da griješite i pokažite mu primjerom kako se odgovorno ponaša.
Ako nikako drugačije, neka nas sram pred vlastitom djecom osvijesti da se prometna pravila trebaju poštivati bez iznimki. Znam da je mene osvijestio.
Foto: unsplash.com
