Svatko treba imati svoje vrijeme u obitelji, a evo i zašto.
Čuješ li često sebe kako govoriš “Ostavite me na miru, treba mi malo odmora”?
Prije nego što sam postala mama, svoje vrijeme dijelila sam na vrijeme za sebe, vrijeme za partnera i mene, vrijeme za zabavu (s prijateljima i partnerom).
Kada sam postala mama po prvi put, počela sam osjećati kako moje vrijeme postaje vrijeme koje iskoristim za pospremanje kuće, brzo se okupati ili jednostavno zaspati s bebom, pa niti ne osjetim da sam imala vremena.
Nisam bila toga svjesna, i nakon godinu dana zaista sam osjetila da mi dio to jako nedostaje i frustrira me. Trebalo mi je vrijeme za sebe, svoje misli i svoje rituale koje sam imala prije nego sam postala mama.
Ali… Svaki put ima neko ALI… počela sam osjećati veliku grižnju savjesti. Ostaviti ću malo biće. Jesam li dobra mama? Što ako mu zatrebam? Što ako plače? Što ako se ne može umiriti, a ja sam na kavi s prijateljicama…
Tada sam osjetila što znači imati partnera koji te podržava. To je svaki put i bilo tako, ali kad dođe dijete na svijet, nekako shvatiš zapravo koliko je ta veza čvrsta i jaka.
Sjećam se kao danas da mi je rekao: “Samo idi, uzmi vrijeme za sebe i svoje emocije, napuni baterije. Za bebu ne brini, ja sam tu.”
U tom trenutku sam osjetila takvo olakšanje koje ne mogu opisati ni sad. Oči su mi se napunile suzama. Došlo mi je da ostanem, ne da idem… Preplavile su me emocije. Volim te… Volim sve… Volim život.
Kada je došlo drugo dijete, već smo imali određene rituale koje smo koristili kako se ne bismo osjećali preplavljeni i neispunjeni.
Onda se pojavio drugi izazov: postavljanje granica djeci, da poštuju svačije vrijeme. Jer sam imala ponekad bunilo od toga koliko puta u danu bih čula “mama, mama, mama, mama…”
Došli smo do ideje da svi skupa odredimo (pritom su djeca imala 2 i 4 godine) moje vrijeme, i da svatko poštuje tuđe “moje vrijeme“. To znači da nema dozivanja, nema traženja ičega u tom periodu kada član obitelji koristi moje vrijeme.
Bila sam jako skeptična kako će to funkcionirati jer do tada jedini mir sam imala kad bih bila u kupaoni… Ali bila sam jako iznenađena, a suprug također, kako su djeca to super prihvatila, poštovala svačije vrijeme i također s guštom koristila svoje vrijeme.
Nakon dva mjeseca korištenja “mojeg vremena” u praksi u našoj obitelji, sve je došlo na svoje. I sada ima smisla svaka riječ ovog citata koji sam pročitala prije 5 godina: “Odmor i briga za sebe neobično su važni. Jedino ako redovito punite svoje baterije, moći ćete istinski služiti drugima. Ne možete ništa dati iz prazne posude.” – Eleanor Brownn.
Slažeš li se?
Foto:pexels.com
