Oznaka: vrijeme za sebe

nova godina – stara ti?

Zato, ako imaš neke novogodišnje želje, neka prerastu u odluke i razmisli kako ih možeš provesti u djelo. Hej, kako ti je počela ova godina? Jesi li u nju ušla svježa, odmorena, zadovoljna? Pretpostavljam da i ne baš. Nakon djece godišnji odmor poprima sasvim nove dimenzije, pa je odmoriti se za vrijeme odmora poprilično zahtjevno. Tu su svi poslovi koje napokon želiš odraditi, ono što nikako ne stižeš dok si na poslu i nema te po 10h na dan. Nisi valjda prala i prozore? I sada, kad je godišnji odmor gotov, pretpostavljam da imaš osjećaj da od „odmora“ nema ništa. Sasvim logično jer ga vrlo lako nije niti bilo. Vrijeme provedeno s djecom, posebno ono kvalitetno, stvarajući uspomene i božićnu tradiciju je neizmjerno dragocjeno, no ako uz to održavaš kućanstvo…

vrijeme koje mi nedostaje u danu – za sebe i ono što ja želim

Božić je sada već lagano iza nas, Nova godina je proslavljena i sutra je već za neke prvi radni dan u ovoj godini. Ja sam danas napokon odlučila nekoliko svojih misli pretočiti na papir jer za mene riječi na papiru dobiju određenu težinu i smjer u kojem pokušavam ići. A pišem i zbog brojnih drugih razloga kao što je osvještavanje mojih misli i životnih situacija s kojima se suočavam i za koje znam da empatično neki doživljavaju, baš kao što i ja promatram tekstove koji mi “dođu pod oko”. Počela sam pisati jedan tekst prije Božića dok mi je u životu “vladao” opći kaos sa svim obvezama i nekako sam se nadala da ću ga završiti u onoj prethodnoj godini. Ali to se nije dogodilo i upravo mi ta doza…

stavi sebe na vrh to-do liste i sve ostalo će sjesti na svoje mjesto

Svatko treba imati svoje vrijeme u obitelji, a evo i zašto. Čuješ li često sebe kako govoriš “Ostavite me na miru, treba mi malo odmora”? Prije nego što sam postala mama, svoje vrijeme dijelila sam na vrijeme za sebe, vrijeme za partnera i mene, vrijeme za zabavu (s prijateljima i partnerom). Kada sam postala mama po prvi put, počela sam osjećati kako moje vrijeme postaje vrijeme koje iskoristim za pospremanje kuće, brzo se okupati ili jednostavno zaspati s bebom, pa niti ne osjetim da sam imala vremena. Nisam bila toga svjesna, i nakon godinu dana zaista sam osjetila da mi dio to jako nedostaje i frustrira me. Trebalo mi je vrijeme za sebe, svoje misli i svoje rituale koje sam imala prije nego sam postala mama. Ali… Svaki put ima…

je li vrijeme za sebe postalo luksuz koji samo rijetki od nas doživljavaju?

Jeste li ikada osjetili taj emotivni vrtlog u želucu kad svoje malene ostavite u naručju vrtića? Nedavno me to pitanje zateklo, poput neočekivanog udarca u srce. Bio je to trenutak kad sam stala usred misli – trebam li biti iskrena i priznati da mi srce tone kad čujem plač svog sina kako moli da ga ne ostavim ili ću odabrati diplomatski odgovor, reći da je sve u najboljem redu? Kao majka, priznajem, nalazim se negdje između tih dviju krajnosti. Psihologinja, svojom stručnošću, bila je brza u otkrivanju da imam problema s povjerenjem. I u pravu je. Postoje dani kad vjerujem samo sebi, a briga za dobrobit svog djeteta postaje svojevrsno emocionalno hodanje po žici. No, nemojmo kriviti odgajateljice u vrtiću. One su heroji s osmijehom koji se suočavaju s našim…