Autor: Valentina Vlah

priča o jednom razvodu

Razvod je poput onog trenutka kad shvatiš da si naručio sushi u restoranu poznatom po odresku – jednostavno ne ide. Ali, hajde, idemo se pretvarati da je sve u redu, da nismo upravo proveli godine u vezi koja je trajala dulje nego što je itko mislio da može izdržati. Krenimo s pričom o tome kako je krenulo nizbrdo i kako početi ispočetka. Epizoda I: Kad brak više ne funkcionira U početku, bilo je sve med i mlijeko. Onda je došla realnost – raširiš ruke, skineš ružičaste naočale i shvatiš da su med i mlijeko ustvari klopka za muhe. Sukobi su se gomilali kao neplaćeni računi, a kad si shvatio da si više odvjetnik nego partner, znao si da je vrijeme za promjenu. Epizoda II: Prijateljsko razdvajanje Razvod može biti kao…

tjerati djecu da jedu ili ne?

Roditeljstvo je kao maraton, a prehrana djece samo je jedna od etapa. Roditeljstvo, to nepredvidivo putovanje, izazovno je kao da se penjete na planinu s nejasnom stazom, a mapa vam je negdje daleko iza leđa. Ne znate točno kamo idete, ali pokušavate s najboljom namjerom. A onda, usred tog roditeljskog uspona, nailazite na prehrambene vrhunce i padove, posebno kada su obroci u vrtiću u pitanju. Moj se sin suočava s pravim izazovima kada je riječ o obrocima u vrtiću. Virusi i bolesti dolaze i odlaze, ali čini se da su mu omraženi grah, špinat i mrkva postali jednako strašni. Zar nismo svi bili tamo? Sjećam se trenutaka kad sam kao dijete pokušavala pregovarati s roditeljima oko nečega što mi nije išlo niz grlo. I da, nisam nutricionist, već samo mama…

je li vrijeme za sebe postalo luksuz koji samo rijetki od nas doživljavaju?

Jeste li ikada osjetili taj emotivni vrtlog u želucu kad svoje malene ostavite u naručju vrtića? Nedavno me to pitanje zateklo, poput neočekivanog udarca u srce. Bio je to trenutak kad sam stala usred misli – trebam li biti iskrena i priznati da mi srce tone kad čujem plač svog sina kako moli da ga ne ostavim ili ću odabrati diplomatski odgovor, reći da je sve u najboljem redu? Kao majka, priznajem, nalazim se negdje između tih dviju krajnosti. Psihologinja, svojom stručnošću, bila je brza u otkrivanju da imam problema s povjerenjem. I u pravu je. Postoje dani kad vjerujem samo sebi, a briga za dobrobit svog djeteta postaje svojevrsno emocionalno hodanje po žici. No, nemojmo kriviti odgajateljice u vrtiću. One su heroji s osmijehom koji se suočavaju s našim…

kako postati uzorna majka u ovom kaotičnom cirkusu modernog roditeljstva?

Majčinstvo u 2023. godini, čini se, zahtijeva ravnotežu na trapezu između “gentle parentinga” i danskog odgoja, uz mnoštvo akrobacija koje uključuju puno puno disanja i održavanje svog mentalnog zdravlja. I dok su se nekadašnje generacije mogle osloniti na iskusne bake i tetke za savjete, mi smo u eri gdje je svaka odluka, svaka fotka i svaki potez pod povećalom javnosti. Dakle, kako postati uzorna majka u ovom kaotičnom cirkusu modernog roditeljstva? Prvo, morate naučiti ignorirati sve te savjete o odgoju koji vam neprestano stižu iz svih smjerova. Znate one “ekspertne” članke o tome kako je vaša metoda uspavljivanja djeteta stvarno loša? Slobodno ih zanemarite. Jer, hej, kad je zadnji put netko dobio Pulitzerovu nagradu za “najbolji način za uspavljivanje djeteta”? Kada smo kod uspavljivanja, možda vaše dijete zaspi u vašem…

kako stvoriti život koji sanjaš?

Evo me, suočavam se s pitanjem koje se stalno vrti u mojoj glavi: Kako stvoriti život koji sanjam? Postoji li mogućnost da zaista manifestiramo svoje snove ili je to samo prolazni trend? Ponekad se pitam stoji li iza toga samo želja za promjenom ili je to samo lažna nada kojom se hrabrimo da postanemo bolja verzija sebe, da radimo na svojem unutarnjem rastu i razvoju. I dok još uvijek tražim svoje odgovore, znam da sam zakoračila na taj put. Posudila sam nekoliko knjiga o samopomoći i odlučila se za meditaciju, kao početak svog vlastitog putovanja. Zapravo, prvi ključan korak koji sam poduzela prema vlastitom napretku bio je taj da više ne bježim od problema. Umjesto da ih ignoriram, hrabro sam se suočila s njima. Shvatila sam da ne možemo biti…

mama na sezonskom radu

Kao mama koja se bavi sezonskim radom, svakodnevno hodam po tankoj žici između obaveza prema poslu i dubokih želja da budem prisutna za svoju obitelj. Nema ničeg jednostavnog u tome da balansiram između ‘mame koja se brine’ i ‘žene koja treba raditi’. Osjećam teret grižnje savjesti kada se čini da se satovi brže vrte dok se primiče vrijeme večernje smjene. Nikad nisam ni zamislila da ću postati mama koja se često vidi s djecom u rukama dok prelazim prag vrtića. Ponekad, priznajem, mislim da bi trebalo postojati super herojsko odijelo za ove trenutke. Onda se prisjetim da je moja super moć upravo ta što mogu biti dvije osobe u jednom tijelu: radnica koja vodi svoj posao s posvećenošću, ali i mama koja svom sinu pruža bezgraničnu ljubav. Slobodne večeri su…