Često se kaže da je biti roditelj jedan od najljepših i najzahtjevnijih “poslova”.
Ali, s ulogom mame ili tate svi dobivamo ne samo jedan, nego još bar deset novih poslova.
Prevoditelj_ica
Mama sjedi pokraj svoje gugutave bebe u visokom stolcu za hranjenje. Sedmomjesečna beba kaže: “jquahqbbloroejr”. Drugi ukućani se pogledaju, nije im jasno što beba želi. A mama već ustaje i kaže: evo dragi Stribore, stiže još jedan kuhani pastrnjak! (Da, današnja djeca već znaju što je pastrnjak, a mi smo kao mali jeli sve što nam smiksaju bez da smo znali što je u toj kaši!) Umjesto kartica teksta, roditelji-prevoditelji prevode “gugutanja”, “aukanja”, “bukanja”, “ihihukanja” svojih beba kao da su svi redom završili jezičnu gimnaziju. I naravno, svi su istovremeno i simultani prevoditelji jer paralelno uz prevođenje dječjeg jezika uvijek rade još nešto – bilo da presvlače pelenu, završavaju kolumnu, kuhaju, kukaju ili nešto peto.
Fotograf_kinja
Kad se rodi beba, rodi se i fotograf u nama. O ne, odjednom nam više nije dovoljan mobitel s 500 različitih namještenih efekata, a Paris filter i svi drugi su postali totalni klišej preko noći. Postalo nam je prejednostavno živjeti s mobitelom kojeg možemo u trenutku uperiti u predmet našeg obožavanja i jednim klikom okinuti fotografiju. Ne trudimo se dovoljno. Ne, ne, pa roditeljima treba pravi, profesionalni fotoaparat! I oprema koja ide uz to! Fotografira se bebina bljuvotina na gazi (umjetnički kadar!), bebin prvi zubić (izbliza), beba koja u ruci drži papirić s nacrtanom brojkom “5” jer ima toliko mjeseci. Naš dom postaje fotografski studio, a niti jedan događaj ne promakne oku roditelj-ografa. A kad beba prohoda…e, onda je vrijeme za kupovinu video opreme.
Slikar_ica
Koliko god bili netalentirani za crtanje, rijetko će koji roditelj odoljeti djetešcu kad ga zamoli da mu nacrta smilodona (da, ta životinja postoji!) ili narvala (vrsta kita). I tako dok primate taj kist u ruke, pitate se kako je došlo do ovog, pa u školi ste jedva imali tri iz likovnog.
Pa se onda odjednom zateknete kako u ponoć guglate “how to draw a dinosaur – simple” i druge YouTube tutoriale na temu crtanja. Malo po malo, pretvorili ste se u slikara. Nemate bijelu kutu, nego kućnu odjeću umrljanu bojama, pastelama (voštanim bojama?), vodenim bojama, flomasterima (koji se ne skidaju s kože iako piše da su 100% perivi!) i bojama za crtanje prstima. Uz crteže djeteta, počinjete čuvati i svoje crteže umjesto da ih bacite u kantu za smeće. Sad vam je jasno, u vama je oduvijek čučao slikarski genij, samo što ste ga tek sad otkrili!
Meteorolog_ica
Jutro je, svi još spavaju. Vi ste jedini budni, kroz prozor gledate oblake. Danas je peti rođendan vašeg djeteta, hrvatska prognoza kaže da će biti kišno, engleska aplikacija javlja da će na zagrebačkom području biti 50% kiše, a ona najpoznatija njemačka aplikacija jedina optimistično tvrdi da je danas sunčan dan. Nema drugog nego da sami pogledate i procijenite, džaba vam sve aplikacije (a što je najgore, neke ste i platili!). Dobro je! Na nebu su samo pahuljasti “cumulus” oblaci, neće biti kiše. Popijete gutljaj kave, odlično, moći ćete imati dječju proslavu rođendana u vrtu ili u parkiću! Neće biti otkazivanja i dječjih suza. Ali niste preko noći postali meteorolog_ica. Za to su bili potrebni mjeseci pripreme. Sjećate se fijaska kad ste išli u prvu šetnju s bebom pa ste ponijeli sa sobom fensi novu kišnu navlaku za kolica jer ste se bojali da će pasti kiša iako je vani bilo +30 u hladu. I ono kad ste išli u šetnju s toddlerom u sandalicama kad je odjednom počeo ljetni pljusak zbog kojeg ste gacali po blatu dok ste se vraćali doma. Ma vama je to sad sve smiješno, pa vi sad kroz jedan pogled kroz prozor znate što vas čeka i točno kako odjenuti dijete u skladu s vremenom: kišni pončo ili kabanica, vjetrovka ili samo prsluk, zimska jakna preko koljena ili skafander…
Stilist_ica
Ovo roditeljsko zanimanje nije postojala u 90-ima jer realno, svi smo tada kao djeca imali neobične frizure “na lonac” ili (nepravilne) šiške koje nam je mama sama odrezala u kupaonici. Današnji klinci…to je nešto drugo. Dječaci danas imaju bolje frizure nego Beckham u mladim (i starim) danima, a djevojčice izgledaju kao da ih je odijevao stilski tim od Taylor Swift. Sve to zahvaljujući nama, roditeljima stilistima. Rijetko ćete kad vidjeti dijete koje nosi nespojivu kombinaciju (osim mog sina, on si to sam tako odabere). Često se dogodi i da djecu bolje stiliziramo nego sebe, pa tako idemo u parkić s njima koji izgledaju kao da su ispali iz časopisa, a mi kao da smo ispali iz 90-ih: imamo loše šiške (nismo stigli kod frizerke) i loše naneseno sjenilo za oči (nismo se stigli našminkati).
Turistički vodič_ica
“Djeco, okrenite se prema prozoru, ovo desno je škola u kojoj je mama išla na balet! A pogledajte tamo lijevo, ona visoka secesijska zgrada, tamo su se mama i tata upoznali. Strpite se, još malo pa stižemo.” Kad imate djecu, često zvučite kao turistički vodič_ica. Pokazujete im mjesta iz svoje mladosti (“E vidiš, ova klackalica nije bila ovakva prije dvadeset godina!”) ili ih po prvi puta upoznajete s nekim novim mjestima. Morate znati odgovor na svako njihovo pitanje: “A gdje smo?”, “Jesmo došli?”, “Koliko još?”, “Zašto smo ovdje umjesto da smo doma?”…
Neka su im mjesta zanimljiva, a neka ih razočaraju. Na kraju se ispostavi da njima ponekad i obična šetnja kvartom može biti uzbudljivija od tjednima pomno planiranog obiteljskog egzotičnog putovanja na seosko gospodarstvo s kozama i posebnim “orpington” kokošima.
Ovo su samo neki od zanimljivih poslova koje dobijemo nakon što postanemo roditelji, a sigurna sam ih da ih ima još stotinu. Mama majstorica koja popravlja sve po kući – od otpalog kotača na dječjem triciklu do premazivanja zidova nakon što je dijete slučajno nacrtalo nešto po zidu; tata privatni vozač koji razvozi klince na aktivnosti… Dobra stvar kod roditeljske karijere je što je svaki dan različit i što nikad ne znate koji ćete novi posao otkriti tog dana.
Foto:Pexels.com
zašto su roditelji posebna vrsta?
