roditelji nekad i roditelji danas

roditelji nekad
unsplash.com

Već sam prije u jednom tekstu pisala o činjenici koja me šokirala i koju nažalost mnogi od nas nisu znali, a pogotovo ne naši roditelji i roditelji naših roditelja. Radi se naime o činjenici da se 95% naše podsvijesti oblikuje do 7. godine života, a koja poslije dominira cijelim našim životom i koju je poslije gotovo pa nemoguće reprogramirati. Dakle, do 7. godine života mi smo kao spužve, naš mozak snima, gleda kako se roditelji ponašaju, što nam govore i to nas poslije oblikuje kao osobe. Ako su vam vaši roditelji kojim slučajem govorili da vi ne vrijedite ništa, da to nešto nije za vas, da vas Bog nije stvorio ni za što, onda ste vi danas vjerojatno jedna osoba koja se bori s niskim samopouzdanjem i čitav život traži iz okoline potvrdu bilo koje vrste da ipak nešto vrijedi. Vaši roditelji nisu bili ni svjesni koliku vam štetu time čine. U prilog tome govori i činjenica na koju sam neki dan slučajno naišla, a to je da je 60% ljudi koji imaju strah ili fobiju od zubara, imalo nekakvu traumu iz djetinjstva povezanu sa odlaskom zubaru – čak 60%!

roditelji nekad i roditelji danas

E sad, kad sam to sve lijepo iznijela, želim se malo dotaknuti teme iz naslova – roditelji nekad i roditelji danas. Ja se evo konkretno svaki dan pitam, jesam li dovoljno dobra mama, jesam li svom djetetu omogućila sve što mu treba psihički i fizički, je li pojeo izbalansiran obrok, je li oprao zube, provodi li dovoljno vremena u igri sa mnom ili suprugom, je li previše bio na mobitelu itd. Vjerujem da se puno vas također svaki dan pita takva pitanja, pa evo i ovaj portal Supermame i ini portali postoje zato da bi mi roditelji podijelili iskustva, da se ne bi osjećali sami i odbačeni, da bi nešto više naučili. Uvjerena sam da su i vaše police zatrpane knjigama o djeci i odgoju kao i moje, da brinete o tome kakve igračke kupujete svome djetetu, da mu se ispričate ako ste na njega vikali, da pazite da mu svaki dan kažete koliko ga volite i koliko vam je važno. No, ajmo se malo prisjetiti nas i naših roditelja. Vjerujem da ćete svi reći, kao i ja, da su naši roditelji divni ljudi, koji su se brinuli da imamo sve, da svaki dan pojedemo skuhano, da nam je veš čist, da nam omoguće školovanje i knjige, da nam plate izlete i ekskurzije, možda i nekima poslije kupe auto ili stan. Super. No, postavlja se pitanje je li to dovoljno da se odgoji jedna kvalitetna persona?

Je li to što su nam omogućili sve, dovoljno da se mi osjećamo voljeni i puni samopouzdanja? Jeli to dovoljno da mi budemo psihički stabilne osobe?

Istraživanje je pokazalo da majke već u trudnoći pa čak i prije trudnoće utječu na to kakvo će to dijete biti. Dakle, žena koja je nesretna, depresivna i plačljiva tokom i prije trudnoće ima veliku vjerojatnost da rodi i takvo dijete. Koja je onda korist od skuhanog ručka, od opranog veša i plaćenih izleta ako se tvoje dijete ne osjeća voljeno i važno? Vjerujem da se rijetki od vas mogu sjetiti trenutka kad su se vaši roditelji igrali s vama, da su vam svaki dan rekli da vas vole, da su vas pohvalili za vaša postignuća, jer petice u školi se podrazumijevaju, zašto bi te netko pohvalio za peticu, ako već imaš sve omogućeno da te petice i doneseš. Zašto bi vas odveli na vrijeme zubaru, zubaru se ide onda kad je već kasno, dok zub zaboli. Mi danas ipak brinemo jesmo li dovoljno svog vremena i ljubavi posvetili tom djetetu i jesmo li mu pokazali da se na nas može uvijek osloniti. Brinemo da se kao roditelji educiramo, da mu se ispričamo ako smo ga povrijedili, da mu omogućimo sve, ali prije svega ljubav, pažnju i poštovanje jer to je ono što će djeca pamtiti o nama i to je ono što će od naše djece napraviti kvalitetnog pojedinca. Ne bih htjela da se ovaj tekst shvati kao napad na naše roditelji ili da ih se obezvrijedi način na koji su nas odgajali, već sam samo htjela povući paralelu između nas kao roditelja danas i njih kao roditelja onda. Neminovno je da postoje razlike, što je i normalno jer svijet ide naprijed, normalno je da mi znamo više od njih, jer nam je dostupno više sadržaja za edukaciju, ali poneki se nisu ni htjeli educirati, poneki su mislili da znaju sve i da rade najbolje, a onda se poslije pitaju zašto je moje dijete ispalo ovako ili onako. Zapamtite, nikada nije krivo dijete, kriv je isključivo roditelj, na roditelju je da dijete odgoji, da mu usadi vrijednosti, da mu da beskonačnu ljubav, ali postavi i granice. Stoga vjerujte u sebe kao roditelja, vjerujte da čim ste na ovom portalu i ovo čitate, da radite dobro, da se trudite, da sada ne pijete negdje kavu u kafiću već ste izdvojili svoje vrijeme da pročitate ovaj tekst, ili neki drugi ili neku knjigu, ali ste izdvojili to vrijeme. To je indirektno pružanje ljubavi i pažnje vašem djetetu, i to dijete će to prepoznati i osjetiti.

Za nas je možda kasno, jer takvi smo kakvi smo, trudimo se svaki dan postati bolji i raditi na sebi tamo gdje su možda naši roditelji zakazali jer nisu znali bolje, ali zato za našu djecu još ima vremena da ih odgojimo najbolje što možemo i da ne sabotiramo sebe, da se ne optužujemo zato jer smo na dijete vikali, jesmo, vikali smo, ali smo svjesni što vikanje čini našem djetetu, pa ćemo se ispričati i nastojati vikati što manje.

E to se zove svjesno roditeljstvo i samo takav roditelj će odgojiti kvalitetnu osobu koja će danas sutra isto tako odgajati svoje dijete. Jer kako kaže izreka: „Djeca neće pamtiti čistu i urednu kuću. Pamtit će bajke koje ste im čitali.“

Maja Leskovar
MAJA Magistra ekonomije koja je živjela dugi niz godina u Splitu, udala se i zadnje 4 godine živi u Križevcima. Obožava putovanja zato je i vlasnica putničke agencije. Teški hedonist, obožava fino papati, obožava sve moguće i nemoguće wellness tretmane. Voli jako čitati i učiti strane jezike od kojih aktivno priča engleski i njemački, te pasivno talijanski i španjolski. Zaljubljenica u komedije i smijeh. Klasa pesimist koja već par godina radi na svojoj duhovnoj dimenziji i tranziciji prema optimizmu i uživanju u sadašnjem trenutku.

 

BITI MAMA, U NEKO DRUGO VRIJEME? – SUPERMAME