Jesi li ikada doživjela da te tvoja djeca nauče važne lekcije? Meni se to dogodilo otkako sam postala majka; zapravo, stalno me uče nečemu novome.
U nastavku ću ti ispričati sve važne lekcije koje su me moja djeca naučila, još od njihova rođenja pa do danas.
Prvi put MAMA
Kada sam prvi put postala mama i osjetila što znači biti roditelj, nisam imala pojma da sam rodila učitelja koji će pozorno pratiti moje i suprugovo ponašanje i da ćemo se trebati iz korijena promijeniti kako bismo postali bolji ljudi i odgajali ga primjerom, a ne riječima, jer je to moja – naša metoda odgoja.
Prvo što smo napravili, još dok je bio malen, bilo je izbacivanje svih ružnih riječi, psovki i načina komunikacije međusobno i u društvu. Pogrdne riječi poput “ružna sam”, “glup si”, “debil”, “moron”, “imbecil” (ove riječi ne koristim još od faksa, kada sam zapravo naučila da su povezane s dijagnozama i osobno povezala svaku riječ s određenim stanjem) više ne koristimo ni u šali, ni kada se rugamo. Volim kad je zezanje primjereno i kad ne prelazi granicu šale u ponižavanje.
Kada smo ovo uspjeli promijeniti i zaista počeli koristiti lijepe riječi te kada sam zapravo počela pričati samo pozitivno o sebi, prvo što sam primijetila je da sam se ja bolje osjećala, a i dio ljudi oko mene se promijenio.
Onda, kada je mali malo narastao, doživjela sam još jedan “šamar” osvještavanja, ovaj put od trogodišnjaka, koji mi je rekao: “Mama, stalno radiš, i kada nisi na poslu, stalno si za laptopom i radiš.” I zaista je bilo tako. Ja bih otišla na posao, odradila sate sa đacima, došla doma i stalno pripremala sate za idući dan. Kada mi je mali to rekao, doslovno sam se osjećala kao da mi je lupio šamar, jer on me, i kada imam vremena da mu se posvetim, vidi za laptopom. To sam isti tren promijenila i postavila prioritete – kada ću raditi i kako ću obavljati posao koji mi ostane za odraditi od doma. Sjećam se da sam se rasplakala (jer sam već bila trudna s drugim djetetom), zagrlila ga čvrsto i rekla: “Hvala ti, sine, na ovoj lekciji.” Najzanimljivije je bilo što se on okrenuo prema meni i rekao: “I drugi put, mama.”
MAMA po drugi put
Cijela pustolovina oko druge trudnoće mi je bila jako izazovna i pomalo teška. Iako sam uredno sve vodila, imala sam komplikacije koje su uzrokovale prijevremeni porođaj i borbu do samog kraja trudnoće. Kada sam na hitni carski rez rodila curicu i postala još “bogatija” majka, pedijatrica nam je saopćila jednu jako neugodnu vijest. “Mama, beba je u inkubatoru, sljedećih 48 sati će biti njena volja ukoliko želi ostati sa nama. Dati ćemo vrijeme vremenu i bit ćemo uz nju, a i uz vas.” Ok, rasplakala sam se dok ovo pišem, ali ta je mala bebica održala lekciju upornosti, volje za životom i davanja samoj sebi priliku te lekciju koliko je bitno biti uz obitelji.
Ovo govorim jer u nijednom momentu nije odustala, borila se za zrak, borila se svim snagama. Prošla je previše ispitivanja i ispitivanja, ali koliko god joj je zaista bilo teško (a vjerujte i na njihovim licima se može to vidjeti), svaki put kad bih došla da joj pričam, ja ili suprug ili brat, otvorila bi oči, nasmijala bi se jednim kutkom usana i pritisnula igračku koja joj je bila do ruke. Nakon 15 dana golgote, svi smo se zdravi i sretni vratili kući. Od tog trenutku sam bila bogatija s još tri lekcije koji mi je mala svojim primjerom pokazala – upornost, odustajanje nije opcija i voli svoj život i izvuci najbolje za sebe.
Kako su djeca starija tako su lekcije snažnije
Da, sa starijom djecom zaista doživimo veći šamar realnosti. Ovo govorim iz iskustva jer sam to osjetila na vlastitoj koži. Nedavno, kada sam radila posao koji me uopće nije ispunjavao jer je okolina bila toksična, a ja sam sebi dozvolila da mi to postane normalno i zatvorila se u začarani krug plakanja i tješenja da će biti bolje. Jednog dana, kada sam došla kući s posla i otišla pod tuš da se isplačem jer se previše toga nakupilo u meni i na poslu, sjela sam za stol na obiteljski tradicionalni ručak u 16 sati, koji koristimo da se ispričamo, dogovorimo i organiziramo ostatak obiteljskog vremena. Djeca su primijetila moje crvene i natečene oči od plača. Kada su me pitali što je bilo, rekla sam da je alergija i da će proći.
Nakon 5 minuta, moj mali je odlučno rekao: “Mama, ja se želim vratiti u Makedoniju.” Ostali smo u čudu, i ja i suprug, jer znamo da im je ovdje super. Kada sam pitala zašto, rekao je: “Zato što si ti tamo bila sretna sa svojim poslom, a ovdje ti nije lijepo i stalno te vidim tužnu i rasplakanu.” Mala je to potvrdila.
Pitaš se kako sam se osjećala?
Nisam ništa osjećala, samo sam isti tren donijela odluku da više ne trebam tako raditi i da trebam krenuti svojim putem kako bih primjerom pokazala svojoj djeci da je moguće raditi i biti sretan sa svojim poslom.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ovo su samo najsnažnije lekcije koje sam izdvojila, a svakodnevno ima mali milijun zaključaka koje mi plasiraju kao male lekcije za bolji i sretniji život.
Djeca su zakon, djeca su mali učitelji. Djeca su neiskvarena bića koja imaju moćne alate kojima se koriste: iskrenost, nemanje ega i iskren zagrljaj!
Foto: pexels.com
